[Crazy Baldhead]

Polovinom januara 1980. godine, posle koncerta grupe Leb i sol, u beogradskoj kafani "Mornar" sedeli su Srđan Gojković Gile (rođen 1961. u Beogradu), bubnjar grupe Hipnotisano pile, Ljubomir Jovanović Jovec gitarista, takođe u grupi Hipnotisano pile i orguljaš Ljubomir Đukić. Došli su na ideju da osnuju punk grupu Električni orgazam u koJoj je Gile trebalo da svira gitaru i peva, a Jovec da bude za bubnjevima. Prvi nastup imali su početkom juna 1980. godine u maloj sali SKC-a kada su bili predgrupa bendu Hipnotisano pile, dakle sami sebi. Na tom koncertu su nastupili u postavi: Gile (gitara), Ljuba (klavijature), Jovec (bubnjevi), Goran Sinadinović (gitara) i Marina Vulić (bas). Kada je u grupu došao atraktivni bubnjar Goran Čavajda Čavke (ex Butik), Jovec prelazi na gitaru, a Sinadinović odlazi i kasnije radi sa sastavom Petar i zli vuci. Sa Čavketom su prvi put svirali na jednoj žurci, a odmah zatim i na Paliluskoj olimpijadi kulture, kada su prekinuli nastup zbog lošeg razglasa. U jesen iste godine su na Omladinskom festivalu u Subotici gde izazivaju skandal energičnim nastupom koji je uključivao rušenje mikrofona, činela i razbijanje šarenih sijalica koje su bile deo kičerajske scenografije. Odmah su bili diskvalifikovani.

Početkom 1981. godine uz grupe Idoli i Šarlo akrobata snimaju LP "Paket aranžman" na kome su zastupljeni pesmama "Krokodili dolaze", "Zlatni papagaj" i "Vi". Jugoton im odmah daje šansu i oni su prvi trio iz beogradskog novog talasa koji snima debi album. Tako su oni bili jedna od retkih grupa sa privilegijom da "odrastaju u javnosti". U produkciji Ivana Pike Stančića beleže svoj autentičan zvuk iz tog perioda u pesmama "Nebo", "Konobar", "I've Got a Feeling" (obrada The Beatles), te novim verzijama "Krokodili dolaze" i "Vi" (peva Ljuba). U vreme rada na toj ploči. Čavke je služio vojni rok tako da je bubnjeve svirao Branko Kuštrin Mango, član Grupe I. U stilu punk dizajna omot je uradio Gile. Ploča dobija vrlo dobre ocene kritike, a Električni orgazam na koncertima regrutuje sve širi krug publike. Na osnovu te ploče Kris Bon (Kris Bohn), novinar magazina "New Musical Express" ocenio je Električni orgazam kao jedan od najuzbudljivijih nebritanskih sastava, a deo tiraža je mogao da se kupi u Engleskoj.

U jesen 1981. godine iz grupe odlazi Marina Vulić, a na njeno mesto dolazi Jovan Jovanović Grof. U isto vreme u grupu se vraća Čavke i u toj postavi, novembra odlaze u Poljsku. Održali su šest nastupa (četiri u Varšavi, jedan u Krakovu i jedan u mestu Kališ). Nastup 8. novembra u varšavskom klubu Rivijera Remont snimljen je na običnom kasetofonu, a koncertni mini LP "Warszava 81" donosi šest pesama u limitiranom tiražu od 2000 primeraka. Grubi snimak postproducirao je Slobodan Konjović i on predstavlja veran dokument zvuka grupe, kao i reakciju publike koja nije često imala prilike da prisustvuje punk koncertima. Tokom izvođenja pesme "Konobar" dolazi do raspada zvučnog sistema u trajanju od pola minuta, a zatim neko u publici baca suzavac. Kratkotrajna pometnja i prekid nastupa zabeleženi su na ploči, kao i dve nove pesme "Leptir" i "Razgovori".

LP "Lišće prekriva Lisabon" snimaju u ljubljanskom studiju Tivoli, a produciraju ga uz pomoć Tonija Jurija. Ploča je dobila naslov po ljubavnom romanu Barbare Kartland, a sedamnaest novih pesama donose sasvim drugačiji Električni orgazam koji se prepušta viđenju nove psihodelije. Naslov svake pesme sadrži samo jednu reč, a u pesmama "Afrika" i "Alabama" (sa tekstualnom potkom Bertolda Brehta u viđenju Doorsa) deo teksta uz Gileta peva Ljuba. U pesmi "Dokolica" Gile je iskoristio tekst iz neke sociološke knjige dok se u temama "Leptir", "Podstanar" i "Odelo" bavio klasičnim urbanim otuđenjima. U pesmama "Alabama" i "Leptir" gostovao je trubač Pero Ugrin. LP je propratio singl sa pesmom "Dokolica" kao i dub verzijom iste pesme. Sledeći diskografski korak grupe pomalo je neočekivan album "Les Chansones Populaires" objavljen 1983. godine. Obrađuju Bouvijevu "The Man Who Sold The World" (koju je otpevao Ljuba Đukić), "Metal Guru" T. Rex, "When The Music's Over" The Doors, a kao hit se izdvaja "Locomotion". Osam obrada su producirali Gile, Ljuba, Toni Jurij i Piko koji je ujedno svirao bubnjeve, jer je Čavke bio u zatvoru. Na turneji sa njima je opet nastupao Mango. Čavke se zatim vraća u grupu, a uoči snimanja albuma "Kako bubanj kaže" grupu napušta Jovec.

Po objavljivanju ploče 1984. godine odlazi i Ljuba i seli se u Njujork. Taj album su producirali Gile i Grof, a kao gosti učestvovali su Ivan Pajević (gitara), Piko Stančić (bubnjevi), Goran Pojatić (klavir), Kire Mitrev (trombon), Ivan Švager (saksofon) i Goce Dimitrovski (truba). Kao pevači smenjuju se Gile i Ljuba. Materijal ih vraća na vreme Rolling Stonesa početkom sedamdesetih, što i dizajnom omota sugerišu. Na ploči se našla pesma "Fras u šupi" kao zvučni deo trilogije u okviru koje je David Albahari napisao istoimenu zbirku priča, a Miloš Komadina u svojoj zbirci "Etika trave", pesmu istog naziva. Sve pesme je komponovao Gile, a Čavke je uradio muziku za "Pričam o tebi". Album diskografski slabo prolazi, a posle njega zapadaju u personalnu krizu. U grupi jedno kraće vreme gitaru svira Ivan Pajević, zatim Nikola Čuturilo, dok se na tom mestu ne ustali Branislav Petrović Banana (ex Pasta ZZ, Bezobrazno zeleno). Uoči snimanja albuma "Distorzija" 1986. godine od grupe i muzike odustaje Grof, a na mesto basiste dolazi Zoran Radomirović Švaba (ex Butik, Muzej Sarvan, Ljudska bića, Katarina II, Du Du A). Albumom "Distorzija" realizuju pravi veliki povratak na scenu Jednostavnim i nadahnutim rock'n'roll pesmama nižu seriju hitova: "Debela devojka", "Ja sam težak kao konj", "Ne postojim", "Vudu bluz", "Kapetan Esid", "Ša la la". Na ploči se našla i obrada "Lui Lui" Ričarda Berija (Richard Berry). Materijal su producirali Piko i Gile, a omot je uradio slikar Radovan Hiršl. Koncertni album "Braćo i sestre" sniman je u klubu Kulušić oktobra 1986. godine. Ploču otvara efektna najava Dražena Vrdoljaka, u pesmi "Locomotion" peva Ljuba, a jedina nova pesma je "Bejbe, ti nisi tu", obrada "Out Of Time" The Rolling Stonesa.

Godine 1988. objavljuju album "Letim, sanjam, dišem" kojim ponavljaju prethodnu formu i beleže uspešne "Igra rock'n'roll ćela Jugoslavija", "Ti", "Poljubi me i priznaj mi", "Sve ste vi naše devojke". Ploču produciraju Gile, Piko i Teodor Jani (Theodore Yanni), kao gosti sviraju Nebojša Antonijević, gitara i Šaša Lokner, klavijature. Album promovišu koncertom na Tašmajdanu leta 1988. godine. Ubrzo objavljuju ploču sa izborom najboljih hitova i posle toga grupa prestaje sa radom. Krajem 1988. godine, Gile snima poluakustičnu, ogoljenu, minimalistički zamišljenu solo ploču "Evo sada vidiš da može". Pomažu mu Čavke, Koja, Vlada Divljan, Ljuba Đukić, Banana, Ivica Vdović, Bajaga, Anton i Cane. Sem Giletovih pesama tu je i "Mladi luk", obrada stare "Green Onions". Ploču je promovisao sa za kratko formiranom grupom Fanatici u kojoj su bili Divljan, Švaba i bubnjar Srba Radivojević (Van Gogh).

Čavke odlazi u Australiju, a Gile 1989. godine radi muziku za omnibus film "Kako je propao rokenrol" i to za priču "Nije sve u ljubavi... " koju je režirao Vladimir Slavica.
Njegove, Kojine i Divljanove pesme izlaze na ploči "Kako je propao rokenrol" (PGP RTB 1989.). Za film "Crni bombarder" Gile sa Div-Ijanom radi songove a samostalno komponuje muziku za film. U akustičnoj verziji pesme "Sex, droga, nasilje i strah" Gile peva i svira akustičnu gitaru, Milan Mladenović usnu harmoniku, a Cane peva u refrenu. Muzika za film objavljena je na istoimenom disku "Crni bombarder" (ZAM 1992.). Gile i Divljan snimaju i ploče za nešto mlađe: "Rokenrol za decu" (PGP RTB 1989.) i "Rokenrol bukvar" (PGP RTB 1990.) na stihove Ljubivoja Ršumovića i one postaju najprodavanija dečja izdanja dekade. Obojica su glumili u predstavi "Rokenrol za decu" pozorišta "Boško Buha" koja je doživela više od sto izvođenja.
Godine 1990. Gile, Vlada, Piko i Švaba snimaju album "Lutka koja kaže ne" (PGP RTB 1991.) na kome gostuje i pijanista Šaša Šandorov, a pesme su napisali Vlada i Gile. Na koncertnim promocijama povodom ploče umesto Pika pridružuje im se Čavke koji se vratio iz Australije i krajem 1991. godine Električni orgazam obnavlja aktivnost. Tokom pauze Švaba i Banana su sa klavijaturistom Zoranom Zagorčićem (ex Du Du A), gitaristom Ivanom Pajevićem i Vladom Funtekom za bubnjevima, svirali u grupi Trans. Ploču "Seks, droga, nasilje i strah / Balkan horror rock" snimaju u proleće 1992. godine. A-strana donosi pet novih pesama od kojih su "Mala lopta mentalna" zajedno komponovali Gile i Čavke, dok su na B-strani živi snimci starih hitova sa koncerta u Studiju M u Novom Sadu. Omot za ploču uradila je Linda Čavajda, Čavketova supruga. Na kaseti "Balkan horror rock II" našli su se i drugi snimci sa novosadskog koncerta kao i "Svečane bele košulje" i "Mjau Mjau" (iz filma "Crni bombarder") snimljene na rođendanskom koncertu Radija B 92. Početkom 1992. godine Gile, Čavke i Švaba sa delom beogradskih muzičara formiraju antiratnu grupu Rimtutituki sa kojom snimaju singl "Slušaj 'vamo". Septembra 1993. godine, Električni orgazam, EKV i Partibrejkersi sa zagrebačkim Vješticama sviraju u Pragu i Berlinu na koncertima pod nazivom "Ko to tamo pjeva?". Oktobra iste godine, Električni orgazam kao jedan od prvih bendova iz Srbije, gostuje u Ljubljani na koncertu sa Majkama iz Vinkovaca i Res Nullius iz Velenja. Pored toga, svirali su u Mariboru, Kopru i Humu. Tih godina su takođe često nastupali po Makedoniji.

Dupli album "Zašto da ne!" snimaju krajem 1994. godine i on predstavlja stilsku kombinaciju ploča "Lišće prekriva Lisabon" i "Distorzije", ali sa ukusom devedesetih godina. Sa njima su u to vreme svirali gitarista Dejan Radisavljević Role (ex Revolveri), klavijaturista Zoran Zagorčić (ex Du Du A) a kao drugi bubnjar Srđan Žika Todorović. Na ploči su gostovali Cane, političar Nenad Čanak (flauta), glumac Nenad Racković (prateći vokali), Neša Petrović (saksofon). U nadahnutim pesmama bliskim akustici, kao kompozitor pojavljuje se i Banana, a pesmu "Dajem ljubav" komponovali su Banana i Zagorčić. Po Giletovoj ideji, omot i dodatni strip uradio je Leonid Pilipović, gitarista sastava Džukele. Po objavljivanju ploče grupu napušta Čavke i potpuno se posvećuje sastavu Babe sa kojima je neobavezno svirao od osnivanja 1992 godine. Na njegovo mesto dolazi bubnjar Vlada Funtek (ex Partibrejkersi).

Početkom 1995 godine, koncertom u beogradskom klubu Prostor, grupa obeležava petnaest godina rada. Sledećeg jula sviraju u londonskom The Bottom Line klubu. Tom prilikom Marina Vulić, koja od 1985. godine živi u Londonu i bavi se video produkcijom, od materijala sa nastupa montira spot. CD "Živo i akustično" Električni orgazam snima na unplugged koncertu u novosadskom Studiju M 17. aprila 1996. godine. CD otvara najava Zdenka Kolara, a pored pesama iz repertoara grupe tu je i obrada starog hita Korni grupe "Magična ruka". Sa grupom su svirali novi bubnjar Miloš Velimir, a kao gosti Margita Stefanović, klavir i "Farfisa" orgulje, Boris Bunjac, udaraljke i Deže Molnar, saksofon. Gile je učestvovao i na koncertima Vlade Divljana u okviru Old Stars Benda i bio je producent njihove žive ploče "Odbrana i zaštita". U okviru novoosnovane kuće "Yellow Dog Records" svi albumi Električnog orgazma pojavljuju se na CD formatu, a koncertni "Warszawa '81." izdat je sa deset ranije neobjavljenih živih snimako. Od tih diskova, debi album ima bonus od tri pesme koje su se našle na "Paket aranžmanu", "Lišće prekriva Lisabon" kao bonus dub verziju "Dokolice", "Kako bubanj kaže" ima dodatak pesme "Tetovirane devojke" (B strana singla iz tog perioda) i ranije neobjavljenu "Slatka mala devojčica". Na disku "Balkan horror rock", kao bonus objavljene su "Hodam sam kao zombi" (ranije neobjavljena u verziji u kojoj peva Gile) i koncertni snimci koji su se pre toga pojavili samo na kaseti "Balkan Horror rock 2".

Tokom 1996. godine Gile se ogledao u novinarstvu. Intervjuisao je kolege Vladu Divljana i Marka Brecelja za muzičke novine. Gile je osnovao klupski bend Stoned Rollers Expirience u kome svira bubnjeve, a uz njega tu su Melina Apia (Melina Appiah), vokal, Banana, gitara i Zdenko Kolar, bas. Na nastupima sviraju obrade stranih hitova s kraja šezdesetih godina.

Još u vreme rada sa grupom. Čavke (rođen 1962.) je ispoljavao interesovanje za glumu, tako da je imao ključnu ulogu u TV rock operi "Kreatori i kreature", glumio je u diplomskoj drami "Telefomanija" Milutina Petrovića, učestvovao u radu na filmu "Crna Marija" i u filmu "Kako je propao rokenrol". Gile i Čavke su glumili u TV drami "Sava Sumanović", a Gile je imao epizodu u filmu "Crni bombarder". Čavke je 1994. godine igrao Marka Bolana u predstavi "Zigi - Zvezdana prašina" Bitef teatra, a 1995. godine glumio je vodiča kroz duhovno opustošeni Beograd u filmu "Geto - tajni život grada". Ne dočekavši premijeru filma, teško bolestan odlazi u Tasmaniju gde je i umro 16. februara 1997. godine. Septembra 1997. godine izdavačka kuća Sound Of Islands objavila je Čavkeov solo CD "Regression" na kome je zabelezio šesnaest tema u kojima se bavi improvizacijama, tehno zvukom i standardom rock formom.

Diskografija

Singlovi
"Konobar" / Tve Got A Feeling" (Jugoton 1981.)
"Dokolica"/"Dokolica (dub verzija)" (Jugoton 1982.)
"Odelo'7 "Afrika" (Jugoton 1982.)
"Locomotion"/"Metal Guru" (Jugoton 1983.)
"Kako bubanj kaže"/'Tetovirana devojka" (Jugoton 1984)

Albumi
"Paket aranžman" (Jugoton 1981.)
"Električni orgazam" (Jugoton 1981.)
"Warszawa '81, " (Jugoton 1982. koncertni, mini LP)
"Lišćeprekriva Lisabon"(Jugoton 1982.)
"Les Chansones Populaires" (Jugoton 1983.)
"Kako bubanj kaže" (Jugoton 1984.)
"Distorzija" (Jugoton 1986.)
"Braćo i sestre" (Jugoton 1987. koncertni)
"Letim, sanjam, dišem" (PGP RTB 1988.)
"Najbolje pesme 1980-1988" (Jugoton 1988. kompilacija)
"Seks, droga, nasilje i strah / Balkan horor rock" (PGPRTB 1992.)
"Balkan horror rock II" (Master Music 1993. kaseta)
"Zašto da ne!" (PGP RTS 1994, , dupli LP)
"Warszawa '81 "ž" (Yellow dog records 1996. koncertni, integralna verzija)
"Živo i akustično" (B 92 1996, koncertni)

Srđan Gojković solo
"Evo sada vidiš da može" (PGP RTB 1989.)

Sa Vladom Divljanom
"Rokenrol za decu" (PGP RTB 1989.)
"Rokenrol bukvar" (PGP RTB 1990.)
"Lutka koja kaže ne" (PGP RTB 1991.)
"Crni bombarder" (ZAM 1992. muzika iz filma)

[EnterX]

[EnterX]

…tebi ne treba jača Anestezija…

[iReport]

Prvi album Orgazma u posljednjih osam godina najbolje je njihovo izdanje u posljednjih 20 godina koji je uvelike profitirao povratkom Ljube za klavijature i njegovim autorskim doprinosom.

Moram priznati da nisam imao velika očekivanja od novog albuma Orgazma. Nakon njihovog kreativno najboljeg razdoblja s početka 80-ih koje je završilo odlaskom iz benda originalnog klavijaturiste Ljubomira Đukića Ljube nakon albuma „Kako bubanj kaže“ 1984. godine te nakon njihovog komercijalno najuspješnijeg razdoblja iz druge polovice 80-ih (albumi «Distorzija» i «Letim sanjam dišem»), u 90-ima se bend činio izgubljen. Nakon solidnih ali mračnih izdanja s početka 90-ih, soundtracka za film «Crni bombarder» i albuma «Seks droga nasilje i strah» koji su bili turobni jer su nastali u takvom vremenu i oslikavali su to vrijeme, bend je nizom slabih izdanja koje je kulminiralo očajno lošim «Harmonajzerom» (2002.) postao rock dinosaurom koji više nema što za reći i uglavnom životari na staroj slavi.

Stvari su se promijenile povratkom Ljube iz New Yorka u Beograd i njegovim ponovnim priključivanjem bendu u kome je glavnu autorsku riječ do tada imao vokal Srđan Gojković Gile. Bend je održao niz koncerata na kojima su velikim dijelom svirali stvari iz ranog razdoblja svoje karijere, da bi u siječnju 2006. godine ušli u svoj vlastiti studio (koji im je ujedno i prostor za probe) i krenuli s probama za novi album. Snimanje se oteglo jer po prvi put u karijeri bend nije ušao u studio s gotovim pjesmama već su one nastajale na licu mjesta, kroz spontani jamming kreativne osovine koju su činili Gile, Ljuba i gitarist Branislav Petrović – Banana. Pjesme su se polako kiselile i dobijale oblik te su u siječnju 2009. momci iz Orgazma krenuli s pravim snimanjem s producentom Vojislavom Aralicom. I konačno, nakon pet godina rada, novi se album pojavio prije nekoliko dana.

Postoje tri zanimljive stvari vezane za ovaj album. Prva se odnosi na distribuciju albuma. Naime, CD se u prva dva mjeseca može kupiti samo uz pre-paid pakete Telekoma Srbija. mt:s je pripremio specijalni pre-paid paket s ovim CD-om po cijeni od samo 200 dinara, a uz njega dobijete inicijalni kredit od 200 dinara. Prednost ovog načina distribucije je taj što se album može naći u svim bolje opskrbljenim trafikama i benzinskim postajama diljem Srbije i na taj način doprijeti do puno šireg kruga ljudi (kod nas je takve dealove imao Gibonni sa svojim albumima ako se ne varam).

Druga zanimljiva stvar je zvuk benda. Naime, Ljubin povratak se itekako osjeti. Ne samo što su klavijature dobile mnogo važniju ulogu nego na prethodnim izdanjima benda, već je i njegov autorski doprinos izražen: ovo je stilski najraznolikije izdanje benda u dugo vremena. Iako album ima samo sedam pjesama, traje dobre 42 minute, s time da većina pjesama izbjegava uobičajeni radijski format trajanja od tri minute.

Album otvara prvi radijski singl, pjesma „Nemaš nikom ništa da daš“, za koju je bend uradio i spot. Pomalo čudan odabir jer je riječ o jednoj od slabijih stvari s albuma, monotonom boogie rocku koji evocira eru «Distorzije» ali bez one prave oštrice koju bi potencijalni hit trebao imati. S druge strane, to je jedna od rijetkih radio-friendly pjesama na albumu, pa možda je to presudilo.

Album svoje pravo lice otkriva tek kasnije. «Noć me zove» je odličan primjer spajanja Ljubinih klavijatura i Bananinih gitara, bluesirana pop balada sa sjajnim riffom u kojoj su se pomiješale prva faza benda, u kojoj su Ljubine klavijature bile dominantne, i onoga što je uslijedilo poslije «Distorzije» kada je Banana preuzeo glavnu riječ. «Bliži suncu» ispod šaputavog vokala ima jazzy gitarske dionice i psihodelične kljove koje dočaravaju feeling onog najboljeg razdoblja u radu benda s početka 80-ih.

Mnoge će iznenaditi raskošni orkestralni pop pjesme «Ti to možeš» s jakim utjecajem soula 60-ih i wall of sound zvukom kao da Phil Spector radi produkciju za The Ronettes ili Righteous Brothers. Jedna od najboljih stvari na ovom izdanju i još jedan od dokaza koliko je ovaj album bitno drukčiji od «Harmonajzera». Odličan primjer bogatstva zvuka ovog albuma i odlične Vojine produkcije ali i dokaz da je bend pametno odlučio što nije žurio s izlaskom albuma već su pustili da pjesme malo odstoje, da se «kisele».

«Pokaži mi kakav je tvoj grad» je nešto manje upečatljiva stvar koja lagano vuče na Steely Dan iz 70-ih s fino ubačenom usnom harmonikom, ali bez upečatljivog refrena, iako stihovi «Neki novi grad neki novi ljudi / Neki novi život neki novi ja» prilično dobro odražavaju sadašnje stanje u bendu. «Nikad ne znam» je, s druge strane, tour de force cijelog albuma: opaka plesna funky jazz rasturačina s dominantnim kljovama i fino utkanim gitarama te saxom, najduža stvar na albumu koja je sa svojih 11 i kusur minuta cijela jedan produljeni jam session gdje su se svi opustili i otpustili kočnice. Fenomenalna stvar koja podsjeća na neko drugo vrijeme kada se bend nije plašio eksperimentirati sa zvukom i formatom pjesme. Posljednja stvar, «Vrati se», još je jedan dobar spoj «starog» i «novog», s psihodeličnim orguljama fino ubačenim u klasičnu rock strukturu i još jedan potencijalni hit.

„To što vidiš, to i jeste“ je album koji je izašao u godini kada Električni orgazam obilježava 30 godina djelovanja i predstavlja dostojan rođendanski poklon benda publici. Kemija između tri glavna autora je primjetna, osjeća se radost stvaranja i sviranja i eto, nakon dugo vremena dobili smo konačno album s potpisom Električnog orgazma kojeg se bend ne mora stidjeti. Kupite, skinite, spržite – isplati se. Četiri mikrofončića, kuća časti!

Hadžo s električnim dildom

P. S. Ako ste pažljivo čitali, rekao sam da postoje TRI zanimljive stvari vezane uz ovaj album, a u tekstu sam naveo samo dvije. Niste primjetili? Nema veze, evo i treće: ovaj album u izdanju Telenora samo je prva njegova verzija. Bend planira za nekoliko mjeseci pustiti i drugu verziju albuma, s par novih pjesama, s kompletnim ovitkom i popratnim informacijama, tako da se nemojte čuditi ako uskoro uslijedi još jedna recenzija ovog izdanja. Nemojte reći da niste bili upozoreni, he he he...

izvor: Mikrofonija

[Zlaja]

Dosta razlicito od onog sto je orgazam do sada svirao dobra pesma oseca se uticaj Stounsa i dosta podsecaju na njih