Desilo vam se da idete kroz neku trgovačku ulicu i da primetite poneke nepokretne mlade ženske figure,
baš onako vitke kakve je voleo da skicira Momo Kapor, slične plastičnim lutkama u izlogu,
kako drže jednu ruku uvis nežno pridržavajući glavu ili ponekad polusvinutog torzoa sa blago
savijenom glavom na dole i jednom rukom na obrazu?
Meni se desilo da usred sve te gungule izmedju jedne poslastičarnice i jedne slikarske galerije
prisustvujem u jednom trenutku neverovatnoj sceni -kao da je za jedan tren zaustavljen svet oko mene.
Kao u onim fantastičnim filmovima kad se sve zaustavi i krene unazad!
Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim da su i ona s moje leve strane i ona malo napred s desne bile u fazi
slušanja nekakve vesti s mobilnog telefona. Jedna je zabrinuto nepokretno stajala zureći u zemlju, a druga zbunjeno
nepokretno gledala kroz prolaznike.
Shvatio sam da prisustvujem retkim trenucima kada se svima nama na očigled naše okoline dogadja život koji nam
na mah oduzme moć kretanja!
Lepo vaspitanje nam je nametnulo da ne pritrčimo pogodjenima i ne upitamo ih neradoznalo da li im je potrebna pomoć?
Kako treba savremeni čovek da reaguje u takvom slučaju?
figurae mobilis
#2
Napisano: 11.03.11, 00:48
prof. Cobra, on 26.07.10, 20:37, said:
Kako treba savremeni čovek da reaguje u takvom slučaju?
Savremeno.
Ljudi su se nekad okretali za čudacima koji pričaju sami sa sobom... a sada skoro svi pričaju "sami sa sobom"... držeči u jednom uvetu slušalicu dok su im ruke slobodne koje mogu i da zamahnu u zavisnosti od vesti sa druge strane
Ko nije čuo za free headphone, može pomisliti i da su svi ludi, Bog te...
By the time you read this, you've already read it.

