Upravo se ja tako osecam...
Da li ste se nekad osećali toliko usamljeno, kao da Vas niko ne voli, da niko ne brine za Vas, da jednostavno nemate rame za plakanje?
#1 Jelenche_Metalche
Napisano: 04.03.10, 22:15
Da li ste se nekad osecali toliko usamljeno, kao da Vas niko ne voli, da niko ne brine za Vas, da jednostavno nemate rame za plakanje?
Upravo se ja tako osecam...
Upravo se ja tako osecam...
#2
Napisano: 05.03.10, 15:16
Jelenche_Metalche, on 22:15, 4. March 2010, said:
Da li ste se nekad osecali toliko usamljeno, kao da Vas niko ne voli, da niko ne brine za Vas, da jednostavno nemate rame za plakanje?
Upravo se ja tako osecam...
Upravo se ja tako osecam...
Dont worry, be happy! Tu smo mi! Nismo nestvarni kao što može da izgleda!
Uzgred, hteo ne hteo, čovek mora da ima prijatelje ali je tu i jedna ozbiljna obaveza da mora i sam da za
nekoga brine, da nekoga voli i da bude nekom rame za plakanje.
Nametne se tako pomisao da čovek nije usamljen jer je sam već zato što ne vidi ili ne oseća
da su i drugi sami i pridruži im se.
Ne znam jesu li moje reči nezaslužena surova lekcija za nekog ko je premlad i tek se uči životu?
#3 Jelenche_Metalche
Napisano: 08.03.10, 11:53
prof. Cobra, on 15:16, 5. March 2010, said:
Dont worry, be happy! Tu smo mi! Nismo nestvarni kao što može da izgleda!
Uzgred, hteo ne hteo, čovek mora da ima prijatelje ali je tu i jedna ozbiljna obaveza da mora i sam da za
nekoga brine, da nekoga voli i da bude nekom rame za plakanje.
Nametne se tako pomisao da čovek nije usamljen jer je sam već zato što ne vidi ili ne oseća
da su i drugi sami i pridruži im se.
Ne znam jesu li moje reči nezaslužena surova lekcija za nekog ko je premlad i tek se uči životu?
Uzgred, hteo ne hteo, čovek mora da ima prijatelje ali je tu i jedna ozbiljna obaveza da mora i sam da za
nekoga brine, da nekoga voli i da bude nekom rame za plakanje.
Nametne se tako pomisao da čovek nije usamljen jer je sam već zato što ne vidi ili ne oseća
da su i drugi sami i pridruži im se.
Ne znam jesu li moje reči nezaslužena surova lekcija za nekog ko je premlad i tek se uči životu?
Hvala za utesne reci... Taj dan mi je bas bio uzasan... A sto se tice ovog pitanja, evo i odgovora - Nije ovo bila surova lekcija nimalo... Jednostavno, ja sam sad valjda u takvim godinama, pa sam previse osetljiva i lako zaplacem (inace, takva sam po prirodi, veoma osecajna, a sad pogotovo)... Hvala u svakom slucaju... Pozzzzzz
#4
Napisano: 09.03.10, 17:27
Znas kako ima jedna poslovica bolje sam nego u losem drustvu... tako da ne patim vise uopste da li je nekome stalo do mene il nije bitno je da ja sebe volim i da mene roditelji vole i postuju..
#5
Napisano: 09.03.10, 20:30
prof. Cobra, on 16:16, 5. March 2010, said:
!
Uzgred, hteo ne hteo, čovek mora da ima prijatelje ali je tu i jedna ozbiljna obaveza da mora i sam da za
nekoga brine, da nekoga voli i da bude nekom rame za plakanje.
Nametne se tako pomisao da čovek nije usamljen jer je sam već zato što ne vidi ili ne oseća
da su i drugi sami i pridruži im se.
Ne znam jesu li moje reči nezaslužena surova lekcija za nekog ko je premlad i tek se uči životu?
Uzgred, hteo ne hteo, čovek mora da ima prijatelje ali je tu i jedna ozbiljna obaveza da mora i sam da za
nekoga brine, da nekoga voli i da bude nekom rame za plakanje.
Nametne se tako pomisao da čovek nije usamljen jer je sam već zato što ne vidi ili ne oseća
da su i drugi sami i pridruži im se.
Ne znam jesu li moje reči nezaslužena surova lekcija za nekog ko je premlad i tek se uči životu?
Ne nikako, vec bi valjalo malo iz tog ugla posmatrati stvari!
#6
Napisano: 04.04.10, 21:16
Da meni se to dešava ali sama pomisao da je Gospod Bog tu odmah se razveselim.
Упованије мојеОтец,прибјежишче моје Син,покров мој Дух Свјатиј, Тојице Свјатаја слава Тебје



