- 1
- 2
Turistički vodič kroz dvorce i letnjikovce Vojvodine. Priča o usamljenim, bajkovitim mestima za luksuzno stanovanje, odmor i zabave nekadašnjih porodica tadašnje Austrougarske Monarhije.
#1 Mara
Napisano: 18.08.09, 14:53
Ovu poruku je izmenio Mara: 18.08.09, 14:54
DVORAC DUNDJERSKI
Znate priču o Bogdanu Dunđerskom? I ja sam je tek onomad čuo. Potiče iz ugledne porodice, koja se krajem XVII veka iz Hercegovine, doselila u Vojvodinu. O poreklu njihovog bogatsva postoje dve legende. Prema prvoj, Avram Dunđerski je nadničarivši pronašao ćup sa zlatom koji je uložio u unosan posao koji se višestruko isplatio. Prema drugoj legendi, za vreme austro - turskog rata 1711. godine, ne znajući, prevezao je nekog turskog velmožu preko Tise i spasao mu život. Turčin se odužio kesom zlata, sa kojom je Avram uspešno trgovao. Njegov sin Gedon Geca Dunđerski nasledio je tako nekoliko stotina jutara plodne zemlje. Polovinom XIX veka on kupuje od porodice Gorjup kamendinsku zemlju, od porodice Semze Kulpin, nekadašnje imanje Stratimirovića. Ova imanja postaju osnov ekonomskog prosperiteta porodice Dunđerski i začetak stvaranja poseda farmerskog tipa u Vojvodini.1876. Gedon poklanja zemlju sinovima Aleksandru i Lazaru. Aleksandrov sin, Bogdan Dunđerski (1862-1943) završio je srednju poljoprivrednu školu u Beču. Kažu da je bio čudna sorta, veliki gazda, al’ i veliki boem. Ženio se nije nikad, a imao tri velike ljubavi - žene, konje i vino. Da li tim redom, izvin’te me, al’ ne znam. Agrarnom reformom iz 1918. godine oduzet mu je veliki deo poseda. Sanjao je, ali i živio svoje snove, pa je u periodu od 1919-1923. godine stvorio dvorac iz mašte, inspirisan ljubavlju prema tuđoj ženi, Mari Dinjački. Bogdan preduzimljiv po prirodi, isplatio je Marinog muža, kovača, sa dvadesetjednim jutrom zemlje i nešto gotovog novca, a sam uzeo lepu Maru. Ona je godinama gazdovala njegovim imanjem, dok se Bogdan skitao svetom. Iako mlađa od njega, umrla je, pre njega, dok je Bogdan dočekao osmu deceniju bez zakonitih potomka. Dvorac je namenio Matici Srpskoj.
Izvinjavam se. server lose radi, ne ucitava, nastavbicu zapoceto i priložiti slike..
#3
Napisano: 01.09.09, 13:59
#4
Napisano: 02.09.09, 19:46
Bila sam u Edinburgu, obilazila malo Skotsku i Englesku i ne mogu da Vam objasnim koliko su ti zamkovi impresivni
#8
Napisano: 23.09.09, 10:38
#10 Mara
Napisano: 23.09.09, 16:06
#11 Mara
Napisano: 24.12.09, 18:52
Zgrada dvora je sagrađena između 1892. i 1895. godine po projektu našeg arhitekte Vladimira Nikolića, na mestu gde se nekada nalazio "Pašin konak". "Pašin konak" je bio prva rezidencija poglavara srpske crkve nakon prebacivanja arhiepiskopije iz Peći u Sremske Karlovce. Mitropolit Stefan Stratimirović je 1817. godine osnovao fond za prikupljanje sedstava za izgradnju dvora, a koji je izgrađen za vreme mitropolita Georgija Brankovića. Izgradnja dvora "u stilu talijanskih palata" poverena je preduzimačima Peklo Beli i Karlu Lereru. Dvorsku kapelu je oslikao Uroš Predić. Osnova dvora je u obliku ćiriličnog slova Š, a na strdišnjem krilu se nalazi ulaz sa kolskim prilazom. Iznad ulaza, na spratu se nalazi dvorska kapela, koja je pokrivena poluloptastom kupolom sa lanternom na vrhu. Glavna fasada ima isturene bočne rizalite naglašene u visini prvog sprata stupcima-pilastrima koji se u visini atike završavaju trougaonim timpanonima, a središnji rizalit je naglašen sa tri prozora koji su veći od ostalih, terasom i ulazom ispred koga je stepenište sa bočno postavljenim kamenim skulpturama dva lava. Na istoj fasadi je niz sa sedamnaest prozorskih otvora sa polukružnim završecima. Prozorski otvori glavnoj fasadi daju ritam i ujednačenost, a plitki pilastri sa jonskim konzolama i balustrada ispod prozorske mase, ovoj fasadi daju vedrinu. Na centralnom rizalitu je naglašen krov na čijem je vrhu osmatračnica. Palata patijaršije je ne samo administrativno sedište Srpske pravoslavne crkve, nego i riznica u kojoj su smeštene dragocenosti, umetnički materijal, ikone, portreti mitropolita i najznačajnijih crkvenih velikodostojnika, različiti predmenti primenjene umetnosti i biblioteka retkih i vrednih rukopisa i stare štampane knjige. U sklopu dvora je za javnost otvorena riznica sa stalnom postavkom predmeta iz XVIII i XIX veka iz razorenih i ugroženih crkava u Bosni i Hrvatskoj. Kompleks je ograđen visokom ogradom, kombinovan zidom i rešetkama od kovanog gvožđa.
Danas je zgrada stalna rezidencija vladike sremskog i letnja rezidencija srpskog patrijaha, i muzej Srpske Pravoslavne Crkve. Zgrada i park se besprekorno održavaju. Dvor je spomenik kulture od izuzetnog značaja.
Dvor je otvoren za posetioce!
#12
Napisano: 24.12.09, 19:45
#13 Mara
Napisano: 24.12.09, 19:54
Rocky Marciano, on 19:45, 24. December 2009, said:
Hvala Ti Rocky, ima predivnih dvoraca, šteta što nisi imao prilike da ih pogledaš, ali i to što kažeš, nikada se ne zna
Možda ću malo češće pisati u ovoj temi, da nadoknadim, a možda će mi se neko i pridružiti što bi, svakako, bilo lepo.
#14
Napisano: 24.12.09, 20:03
#15 Mara
Napisano: 24.12.09, 20:11
Ovu poruku je izmenio Mara: 24.12.09, 20:27
http://www.vibilia.r...zvestaj/0507... g379_210105.pdf
Holandska vetrenjača u Ravnom Selu
Na nekadašnjoj deponiji smeća, Vladimir Stepanov izgradio vetrenjaču i rezervat za nekoliko stotina biljnih vrsta
Ravno Selo kod Vrbasa – U tipičnom ravničarskom ambijentu, pokraj rečice Jegričke u Ravnom Selu, na sredokraći puta između Vrbasa i Despotova, na oko pola hektara površine, prostire se vrt, u čijem središtu dominira monumentalna vetrenjača. To je svojevrsna zadužbina Vladimira Stepanova, slikara i estete po opredeljenju, univerzalnog neimara, humaniste i sportiste, zaljubljenika u prirodu i starine.
Nakon višegodišnjeg rada u Holandiji, vratio se u zavičaj i pre desetak godina stvorio nesvakidašnji romantičarski ambijent: U vojvođanski krajolik uklopio je vetrenjaču, jedan od najprepoznatljivijih motiva Zemlje lala.
– Mada su vetrenjače karakteristične za Holandiju, po njima je i panonska ravnica prepoznatljiva, pa sam tako spojio svoje dve ljubavi – prema podneblju gde sam rođen i odrastao i prema državi u kojoj sam proveo najlepše godine života. Tamo se u meni probudila i ljubav prema cveću i zelenilu, pa sam raznim rastinjem oplemenio prostor oko vetrenjače – objašnjava nam Vladimir i dodaje da u dvorištu ima stotinak različitih četinara, više od 300 vrsta sezonskog i višegodišnjeg cveća i lišćara, kao i oko 80 vrsta žbunastog drveća i ukrasnog šiblja. Tu je i jezerce sa ukrasnim ribama, kaskade, vodoskoci, stari đeram, brižljivo uređen travnjak. Sve što čini ovu bajkovitu celinu, Stepanov je sam osmislio i napravio.
– Biljke zahtevaju puno pažnje i nege, a ljubav mi uzvraćaju zračenjem pozitivne energije, daruju me svežinom cvetova i mirisa – priča vlasnik ove jedinstvene botaničke bašte podignute na mestu gde je nekada bila seoska deponija.
Kada se poduhvatio posla da očisti smetlište, da na toj površini izgradi veliku vetrenjaču i zasnuje oazu cveća i zelenila, mnogi su ga s podozrenjem gledali. Vladimir je međutim bio rešen da ostvari svoje vizije, mada mu je za to trebalo podosta novca, mnogo strpljenja i upornosti, mašte i kreativnosti, koje su utkane i u enterijer vetrenjače, domaćinov atelje sa mozaicima i vitražima, sa velikim brojem započetih ili već urađenih slika i ikona. Tu je i bogata kolekcija starih predmeta za domaćinstvo, alata i nameštaja, karakterističnih za život i običaje Vojvođana, koja je dostupna za razgledanje, pa su u dvorištu Vladimira Stepanova, osim pojedinačnih gostiju, česte i turističke grupe i đačke ekskurzije.
#16
Napisano: 25.12.09, 18:44
Zaista lepe slike. Bilo bi lepo da ih ima vise.
#19 Mara
Napisano: 25.12.09, 22:57
Ovu poruku je izmenio Mara: 25.12.09, 22:58
Mislim da se radi o slici u poslednjem redu, predzadnja, ako ne gresim?
#20
Napisano: 27.12.09, 21:46
Ovu poruku je izmenio Rocky Marciano: 27.12.09, 21:52

POPULAR
Mara, on 18:47, 25. December 2009, said:
Kakav bi ja to bio prijatelj, a da ne pomognem Mari oko ove teme..
http://www.color.rs/blog/?p=100
... Na žalost i dalje su neki dvorci i dalje zapušteni i prepušteni javašluku i zubu vremena... Imamo jedno veliko kulturno nasleđe koje ne čuvamo i ne znamo da ga iskoristimo..žalosno...
- 1
- 2



