[Crazy Baldhead]

YU grupa je nastala u jesen 1970. godine, a oformili su je gitarista Dragi Jelić (rođen 1947. godine u Kraljevu, exAlbatrosi, Alasi, Beduini, Siluete, Džentlmeni), basista Žika Jelić (rođen 1942. godine u Kraljevu, ex Albatrosi, Alasi, Džentlmeni), orguljaš Miodrag Mive Okrugić (ex Beduini, Beat Quin-tet, Duka i čavke) i bubnjar Velibor Boka Bogdanović (rođen 1947 godine u Beogradu, ex Džentlmeni). Dragi i Žika započeli su karijeru još 1962. godine zajedno sa trećim bratom Radetom u Albatrosima i tokom šezdesetih su ostvarili značajan uspeh na beogradskoj rock sceni. YU grupu su osnovali sa željom da sviraju samo svoj materijal i u početku su nastupali pod radnim nazivom Idejni posed, po ideji Kornelija Kovača.

Krajem novembra 1970. godine na njihovom nastupu u zemunskom klubu Sinagoga, disk džokej Zoran Modli je pozvao publiku da im odabere ime. Prihvaćen je predlog nepoznatog mladića i od te zimske večeri oni su YU grupa. Prvi snimak sa pesmom "Nona", inspirisanom kosovskim narodnim motivima, snimili su krajem decembra 1970. godine. Prvi samostalni koncert održali su u organizaciji emisije "Veče uz radio" I Programa Radio Beograda koju su tada pripremali Nikola Karaklajić i Petar Popović. Nastupili su u Dadovu 21. januara 1971. godine i bili su odlično prihvaćeni. Tokom čitave godine redovno su svirali i to pretežno po Srbiji. Te godine su za potrebe Radio Beograda snimili četrnaest pesama od kojih se deo našao na njihovim kasnijim singlovima. Tiraž prvog singla sa pesmom "Nona" odmah se prodao i budući da iz diskografske kuće PGP RTB nisu želeli da doštampaju ploču, prešli su u Jugoton. Tada su nastupili i na Beogradskom proleću 71. godine sa pesmom Vojkana Borisavljevića "Tajna" koju je u alternaciji pevala Zdenka Kovačiček. Udarne pesme na koncertima bile su im u tom periodu "Drveni most", "Mali medved" i "Devojka Džoj". Značajna je bila i ambiciozna Mivetova "Opus br 1" koja se nije našla ni na jednoj njihovoj ploči. Dosta kasnije je uvrštena na kompilacijsku ploču Zorana Modlija i njegove diskoteke Leteći cirkus.

Leto 1971. godine proveli su svirajući u prestižnom klubu Lanterna u Rovinju, gde su u prethodnim sezonama nastupali Dinamiti i Roboti. Te svirke donose i prve trzavice i po povratku, septembra meseca, Mive napušta grupu i kasnije osniva sastav Opus. Umesto Miveta u grupu dolazi gitarista Bata Kostić (rođen 1950. u Ulcinju) koji je svirao u tuzlanskoj grupi Terusi. On je od ranije bio vezan za YU grupu jer su u repertoaru već imali njegove pesme. S njim ostvaruju efektan gitaristički tandem, a Kostić im ubuduće piše udarne numere inspirisane folk tradicijom. Odmah snimaju njegovu pesmu "Bio jednom jedan pas" i 1972. godine je objavljuju na singlu. U martu odlaze na dvadesetodnevnu turneju po Bugarskoj tokom koje su održali četrdeset koncerata. Zahvaljujući emisiji "Veče uz radio" koja je u to vreme i u Bugarskoj imala kult-status, publika je znala napamet njihove pesme i odlično su prihvaćeni. One druge su šokirali pojavom. Po povratku su nastupili na rock večeri Beogradskog proleća u Domu sindikata, zajedno sa Korni grupom, sastavima Time i Mladi levi. Potom je usledila dvomesečna turneja po Srbiji i Makedoniji.

Leto opet provode u rovinjskoj Lanterni, ali pre toga publici ostavljaju novi singl sa pesmom "U tami disko kluba" za koju je tekst napisao Zoran Modli. Na B-strani se našla "Kosovski božuri" koja je prvobitno zamišljena kao instrumental, ali je pred ulazak u studio za nju napisan tekst uz pomoć Nikole Karaklajića i Petra Popovića. Na koncertima je u toj pesmi Žika Jelić koristio dasku za pranje veša kao pomoćni ritmički instrument, Rovinjska svirka je opet bila presudna. Po povratku. Bata i Boka napuštaju grupu. Bata odlazi u Sarajevo gde sarađuje sa grupom Jutro (buduće Bijelo dugme), a godinu dana kasnije sa Mivetom formira Opus.

Braća Jelić se odlučuju da nastave kao trio. U grupu dolazi bubnjar Raša Đelmaš (rođen 1950. u Beogradu ex Mobi Dik, Pop mašina, Siluete). Sledećih godinu dana bukvalno provode u kombiju, svirajući po čitavoj zemlji, tako da dobijaju novu publiku u Hrvatskoj i Sloveniji. Krajem 1972. godine snimaju pesmu "Šta će meni vatra" za koju je tekst napisao bivši kolega iz Džentlmena Branko Marušić Čutura. U to vreme postojala je mogućnost da im se pridruži orguljaš Tihomir Asanović, ali se on odlučio za unosniju tezgu i sa Novim fosilima je otputovao na turneju u SSSR. Polovinom februara 1973. godine YU grupa se obrela u Londonu radi nabavke nove opreme, a ljudi iz diskografske kuće CBS, koji su imali prilike ranije da čuju njihove snimke, organizovali su im 24. februara nastup u tada prestižnom klubu Marquee. Na osnovu uspešnog koncerta dobili su termine u studiju, uradili demo snimke i planirana je ozbiljnija saradnja. YU grupa se odmah vratila u Beograd, jer ih je čekao koncert u Hali sportova koji je već bio rasprodat. U tom trenutku su u Jugoslaviji imali visoke pozicije i zbog toga su odustali od pokušaja da se oprobaju u Engleskoj.

Aprila meseca sviraju kao zvezde na trećem BOOM festivalu u Ljubljani, a koncertna verzija pesme "Kosovski božuri" ostaje zabeležena na duplom albumu "BOOM Pop Fest 73" (Jugoton 1973.). Početkom leta izlazi im debi album sa čitavim nizom hitova "Crni leptir", "More", "Trka", "Čudna šuma", "Noć je moja". Tekstove za ploču pisali su Branko Marušić i Dragan Nedimović. Zanimljivo je da je njihovu kult-pesmu "Crni leptir" otpevao Zika Jelić. Krajem novembra grupa je u Domu sindikata na dva koncerta proslavila treći rođendan u obnovljenoj postavi. Sa njima je opet bio Bata Kostić. Njegova avantura sa grupom Opus brzo se završila i resio je da se vrati u staro jato. Nedugo zatim objavili su novi singl sa pesmom "Drveni most" koja im je dugo bila koncertni favorit. Na B-strani se našla pesma "Živi pesak" koju su komponovali Kostić i Dušan Ćućuz, basista sastava Opus Ta pesma je trebalo da se nađe na prvom siglu Opusa, ali je sticajem okolnosti zapala YU grupi.

Početkom 1974. godine učestvuju na snimanju prvog albuma Srđana Marjanovića, a zatim pristupaju radu na svom albumu. LP "Kako to da svaki dan" predstavlja ih u muzički raznovrsnijem raspoloženju, ali ne donosi tako puno hitova kao prethodna. Krajem aprila Dragi odlazi u Ljubljanu u vojsku, ali pre toga učestvuje na snimanju albuma "Majko zemljo" Tihomira Asanovića. YU grupa nastavlja kao trio, čekajući njegov povratak. U tom periodu pojavljuju se na ljubljanskom BOOM festivalu, a Dragi im se priključuje u uniformi. Tokom boravka u JNA Dragi Jelić je učestvovao na snimanju drugog albuma grupe Time, a povremeno je nastupao sa Asanovi-ćevom Jugoslovenskom pop selekcijom Početkom 1975. godine, organizovan je Kongres rock majstora na kome su predstavljeni najbolji domaći gitaristi Odsutnog Dragana Jelića zamenio je Kostić, tako da je svirao na turneji uz Vedrana Božića, Josipa Bočeka i Gorana Bregovića, a pratili su ih Žika Jelić i Raša Đelmaš. Na duplom albumu "Kongres Rock majstora" (Jugoton 1975.), koji su tim povodom snimili gitaristi, Bata Kostić je jednu stranu popunio svojim pesmama.

Dragi se iz JNA vratio juna 1975. godine a sporazumno je grupu napustio Bata Kostić. U to vreme postojala je mogućnost da im se pridruži Oliver Mandić, ali je sve ostalo na pregovorima Početkom 1976. godine objavljuju treći album, a sledećeg septembra kompilaciju "YU zlato" na kojoj su se našli snimci sa singlova. Zatim nastupaju na festivalu BOOM i koncertna verzija pesme "Sama" izlazi na ploči "BOOM 76" (PGP RTB 1976.). Godine 1976. napušta ih Raša Đelmaš koji osniva grupu Zebra. Na njegovo mesto dolazi malo poznati bubnjar iz Kosovske Mitravice Dragan Micić, a krajem 1976. godine priključuje im se gitarista Nedžat Maculja. U proleće 1977. godine odlaze na turneju po SSSR-u u okviru koje drže šezdeset četiri koncerta. U novoj postavi iste godine snimaju album "Među zvezdama" za koji im tekstove pored Dragog Jelića piše Marina Tucaković. Udarna pesma "Opasno" opet pripada autorskom radu Bate Kostića, ali on se na snimanju pojavljuje kao gost. Krajem 1978. godine Bata Kostić je ponovo u grupi, a dolazi i novi bubnjar Dragoljub Đuričić (ex Ribeli, Mama Co Co) i klavijaturista Dragan Janković (ex Zdravo). Odlaze na još jednu turneju po Sovjetskom Savezu gde sviraju svoj program i prate Kiću Slabinca.

Sledeći LP "Samo napred" iz 1979. godine donosi pesme "Identitet", "Udaj se dobro", "Ideš mi na nerve", "Autobus za raj", a tekstove je pisala Marina Tucaković. Pesme su komponovali Bata Kostić i Dragi Jelić, a gost na snimanju je bio Laza Ristovski. Prateće vokale pevale su Slađana Milošević i Bebi Dol. U to vreme popularnost im opada, a i dolazak novog talasa im nikako nije išao na ruku. Krajem avgusta 1981. godine izgoreo im je kombi i deo opreme u njemu, a Žika Jelić je bio povređen.
Posle tog incidenta YU grupa je prestala sa radom. Dragoljub Đuričić je prešao u Leb i sol, a Dragi i Žika su se orijentisali na ozvučavanje koncerata, dok se Bata Kostić zaposlio u muzičkoj produkciji Radio Beograda. U to vreme dobijaju vrednu posvetu od Discipline kičme koja na ploči "Svi za mnom!" (Helidon 1986.) obrađuje njihovu pesmu "Čudna šuma". A Dragi Jelić gostuje na snimanju jedne od verzija "Dečije pesme" na istoimenom albumu Discipline kičme. Iako su povremeno nastupali, YU grupa se okupila tek leta 1987. godine sa bubnjarom Bokom Bogdanovićem i svirali su letnji angažman u Puli.

Odluku da se vrate na scenu krunisali su objavljivanjem albuma "Od zlata jabuka". Udarni hit je naslovna pesma, materijal su opet komponovali Bata Kostić i Dragi Jelić, a deo tekstova je pisao Nikola Čuturilo, dok je klavijature svirao Saša Lokner. U to vreme Žika Jelić je gostovao na prvoj ploči Nikole Čuturila, a Yu grupa se pojavila na koncertu Rock legendi sa lndexima, Dragom Mlinarecom, Korni grupom, sastavom Time i R. M. Točkom. Na duplom koncertnom albumu "Legende Yu rocka" (Jugoton 1987.) objavljene su žive verzije pesama "Čudna šuma", "U tami disko kluba", "Crni leptir" i koktel sastavljen od hitova "Nona", "Kosovski božuri" i "Sama". Novembra 1988. godine objavljuju LP "Ima nade" sa hitovima "Mornar" i "Dunavom šibaju vetrovi". Za njim sledi ploča "Tragovi" koju 1990. godine snimaju sa Rašom Đelmašem i gostima: Pera Joe (usna harmonika), Saša Lokner (klavijature), Nikola Čuturilo (prateći vokali i tekstovi). Autori muzike su Dragi Jelić i Bata Kostić.

Na proslavi povodom dvadeset drugog rođendana grupe okupljaju se stari članovi, a grupa dobija i novajliju, gitaristu Petra Jelića, sina trećeg brata Radeta sa kojim su nekada davno svirali u grupi Aibatrosi, To je i trenutna postava grupe (Bata Kostić se po ko zna koji put povukao) koja je u Italiji snimila album "Rim 1994". Ploča im je donela radijski hit "Odlazim". Materijal su producirali Dragi Jelić i Mario Zanini Kvirini (Mario Zannini Quirini) koji je svirao klavijature, Pesme su komponovali Dragi i Petar Jelić, a autori tekstova su Zvezdana Stanković, Ivan Ristić i Boris Telalović.

U jesen 1997. godine na tržištu se pojavio zanimljiv dokument, piratski CD na kome je snimak koncerta YU grupe sa samog početka karijere, iz zemunske Sinagoge. Od 1997. godine sa YU grupom povremeno svira bubnjar Vlada Golubović (ex Instruktori)

Diskografija

Singlovi

Nona/"Tatica" (PGP RTB 1971.)
"Bio jednom jedan pas"/"Mali medved" (Jugoton 1972.)
"U tami disko kluba" / "Kosovski božuri" (Jugoton 1972.)
"Šta će meni vatra" / "Spusti glavu" (jugoton 1973.)
"Drveni most"/"Živi pesak" (Jugoton 1974.)
"Sama"/ "Trka" (Jugoton 1975.)
"Osveta"/ "Oprosti ljubavi" (Jugoton 1976.)
"3 do 6" / "Tačno u podne" (Jugoton 1976.)
"Opasno"/"Budi sa mnom" (Jugoton 1978.)
"Identitet" / "Ideš mi na nerve" (Jugoton 1979.)

Albumi

YU grupa (Jugoton 1973.)
"Kako to da svaki dan?" (Jugoton 1974.)
"YU grupa" (Jugoton 1975.)
"YU zlato" (jugoton 1976. kompilacija)
"Među zvezdama" (Jugoton 1977.)
"Samo napred, " (PGP RTB 1979.)
"Od zlata jabuka" (RTV U 1987.)
"Ima nade" (PGP RTB 1988.)
"Tragovi" (PGP RTB 1990.)
"Rim 1994" (PGP RTS 1995.)

[Zlaja]

http://www.youtube.com/watch?v=HTZkMMDvT1g&feature=related

[Lidija Vuksanović]

[Rocky Marciano]

[Rocky Marciano]

[Bjanka]

[Rocky Marciano]

[Bjanka]

Bio bio jedan pas
I ujeo kuvara
Kuvar uze, uze nož
Isecka ga na dva, na tri komada
Došli, došli drugi psi
Napravili spomenik
Na kome je pisalo...
Bio bio jedan pas...