[Crazy Baldhead]

Dubrovački trubaduri, predvođeni Đelom Jusićem, krajem šezdesetih godina predstavljali su jednu od najpopularnijih grupa zabavno muzičkog usmerenja. Mladi Đelin brat, Ibrica, (rođen 1944.) je prve pristalice sticao u lokalnim dubrovačkim okvirima. U potrazi za širom afirmacijom obreo se 1965. godine u Zagrebu Debitovao je na festivalu
Zagreb 68 pesmom "Celuloidni pajac". Zatim stižu uspešne pesme "Ponoć", "Još uvijek ne znam neke važne stvari, "Mačka" sa kojima pobeđuje na festivalima.
Oslanjajući se na elemente šansone i akustičarske muzike, najveću slavu je stekao sedamdesetih godina. Godinama je predstavljao zaštitni znak dubrovačkih leta, neformalno izvodeći svoju muziku na čuvenim skalinama, a održavao je i samostalne recitale u reprezentativnim Kneževim dvorima. Ujedno, učestvuje u pozorišnim predstavama "Edvard II", "Kolumbo", "Aretej". Od 1971. do 1973. godine živi u Parizu i bavi se muzikom. Rani LP "Ibrica Jusić" objavljuje odmah po povratku i on donosi hitove "Kad bi vi znali moja gospođa, "Dobro jutro, Margareta" (autor Đ. Jusić), "Nemoj poći sad" (Ž. Brel) i "Mačka" (P. Gotovac). I na sledećim pločama snima pesme slične atmosfere, na tekstove Desanke Maksimović ("Tražim pomilovanje", "Putnik treće klase"), Alekse šantića ("Emina"), šekspira ("Sit svega toga"), Bertolda Brehta ("Ne dajte da vas zavedu"), Mike Antića ("Kad umrem"), Luke Paljetka, Enesa Kiševića, Arsena Dedića i drugih.
Pored njega, muziku je na pločama najčešće komponovao Đelo Jusić. LP "La Vie", Ibrica je snimio na francuskom jeziku. Uz njegove pesme, tu su "Amsterdam" Žaka Brela i "Et Maintenant" Žilber Bekoa. U drugoj polovini osamdesetih postupno se povlači sa scene i jedno vreme živi u Švedskoj, a 1994. godine objavljuje CD kompilaciju "Retrospektiva".
Diskografija
"Ibrica Jusić" (Jugoton 1973,)
"Skaline od sudbine" (Jugoton 1975)
"Emina" (Jugoton 1977)
"Ne dajte da vas zavedu" (lugoton 1978)
"Čovjek bez kafića" (Jugoton 1980)
"Ibrica" (Jugoton 1981)
"Ibrica Jusić + pas, soba 501, osoba dvije" (Jugoton 1983)
"La Vie" (Jugoton 1985)
"Retrospektiva" (Croatia Records 1994 kompilacija)

[Zlaja]

[Bjanka]

Volim te uvijek, i kad se budiš

i kad na licu šminke nemaš

i kad si ljuta, i kad se čudiš

i kad bez mene na ples se spremaš.

Uvijek te volim, hoću da znaš

Volim te, ne znam kako da odolim

U svakom slučaju te volim.



Volim te kad si blijeda i sjetna

i kada bore imaš na licu

Volim te kad si divlja i sretna

I kad u ruci držiš pticu

Kad ništa nećeš da mi daš

Volim te, ne znam kako da odolim

U svakom slučaju te volim...



Volim te uvijek, i kada sanjaš

Kad ne pišeš mi, kad te nema

Kada od mene stalno se sklanjaš

Volim te kad si posve nijema

Kad šutiš poput ribe baš

Volim te, ne znam kako da odolim

U svakom slučaju te volim.



Volim te uvijek, čak i tada

Kad ne volim te, kad si sama

Kad večer pada iznad grada

Volim te kad se praviš dama

Kad ne voliš me, kao sada

U tome i jest život naš

U svakom slučaju te volim...



Luko Paljetak

[Mara]

[Boginja]

U gradu, nije vazno ime
u praznoj sobi, kaze prica
i u sred ljeta, u sred zime
ja vidim tuznoga mladica

On zivi sam i ko zanesen
u svome svijetu od papira
a vani sunce, kisa, jesen
a vani vergl nesto svira

No jednog dana sum kraj vrata
to netko neznan uci zeli
u njegov zivot poput tâta
da njegovu samocu dijeli

A vani zima, vani snjezi
i pored praga macka lezi
on pruza ruke ko da sanja
a vani zora, svijetlost danja

No u tom casu, u tom trenu
pred sobom vidje nagu zenu
i on joj rece, budi moja
a ona kaze, ja sam tvoja

I sve sto ima mladic skupi
i stavi trgovcu na vagu
da prstenje od zlata kupi
i haljinu za svoju dragu

Da, zlato zeli, al' ne haje
za skromnu halju sto joj daje
i tuzni mladic svako vece
u novu kradju opet krece

Jer on je zeli, on je ljubi
i volio bi da je mazi
a zna da svoju ljubav gubi
bez darova i ruku praznih

I rijesi sada, jos ove noci
u zadnju kradju on ce poci
i u zoru se mladic vrati
da strasnim novcem ljubav plati

I donese joj dragi kamen
u svijetu najveci od sviju
u kom se kao jedan plamen
sve vatre ovog svijeta kriju

I vidje, zena ruke pruza
i ljubi kamen kao muza
i kao sto njega nikad nije
uz tijelo hladan kamen grije

I dok se njemu lice grci
u sobu udje mis i trci
i kao macka skoci zena
na plijen se baci istog trena

I stize ga, a njeni zubi
vec traze meso koje pece
i zeni koju mladic ljubi
sa kuta usne krv potece

U strahu maldic oci sklopi
te strasne slike neka odu
on vidje ladju sto se topi
i svoju ljubav na tom brodu

A kada opet nadje snage
od vidje, vec zene nema
i tada mjesto svoje drage
on vidje macku kako drijema

Kroz prozor udje svijetlost danja
on pruza ruke ko da sanja
sad opet samo macku ima
a vani studen, snjeg i zima



Shalom Sara, shalom sretna
Dobro dosla svuda si ti
Tvoja je kosa suma cvjetna
U kojoj mladi mjesec spi
U kojoj mladi mjesec spi.

Usne su ti poput nara
Vitko zito tvoj je struk
Tvoje su pjesme, o shalom Sara
U mome srcu najljepsi zvuk
U mome srcu najljepsi zvuk.

O Sara, shalom, shalom, shalom
Tvoje je ime najljepsi stih
O shalom, radost u meni stvara
To ime ljepse je od svih.
O Sara, shalom, shalom, shalom
Dobro si dosla, Sara shalom
Zbog tebe moje srce se para
I ja sam zbog tebe lud.

Shalom Saru trazim, gubim
Za njom lutam, moja je sva
U svakoj zeni ja je ljubim
Sve zene u njoj ljubim ja
Sve zene u njoj ljubim ja.



NEMOJ POĆI SAD


Nemoj poći sad,
i zaboravi
što smo prošli mi
kad smo bili sami,
kad su naąe usne
sve te grube riječi,
sva ta pitanja,
sreću grabila.
Ne zaboravi
da je stvarno to
bila istina,
tužna istina.
Nemoj poći sad,
nemoj poći sad,
nemoj poći sad.


Ja, ja naći ću za te
bisere kiše,
makar i u kraju
gdje kiše nema.
Otvorit ću zemlju
sve do njenog dna
i posut ću te zlatom,
zlatom kojeg nema.
Odnijet ću te tamo
gdje je sve što tražiš,
i naći ću sve
što postoji za te.
Nemoj poći sad,
nemoj poći sad,
nemoj poći sad.


Nemoj poći sad,
i pustit ću lude,
lude riječi,
koje žive tvojim dahom,
dišu tvojom dušom.
Pričat ću ti priču
o nadjenoj sreći
dvaju živih bića,
ili o dječaku
koji još te traži,
premda već je umro,
jer te nikad nije sreo.
Nemoj poći sad,
nemoj poći sad,
nemoj poći sad.

Onaj dalek vulkan
nikad nije umro,
kako nisi znala
da živi samo za te?
A duboko u njem'
gori plamen koji
razara i pali
sve što nisi ti.
Da l' ćes ikad saznat
zašto nebo gori,
a crvenilo vatre
zašto radja strah?
Nemoj poći sad,
nemoj poći sad,
nemoj poći sad.


Ne me quitte pas
Je ne vais plus pleurer
Je ne vais plus parler
Je me cacherai la
A te regarder
Danser et sourire
Et a t'écouter
Chanter et puis rire
Laisse-moi devenir
L'ombre de ton ombre
L'ombre de ta main
L'ombre de ton chien
Ne me quitte pas
Ne me quitte pas
Ne me quitte pas
Ne me quitte pas
Ne me quitte pas

Uz ovu pesmu uvek po malo umirem...

[Mara]

Ne, ja sam jos, ne vjerujem
da ti neces biti tu
kao nekad saptati njezne rijeci
volim te i dok dani prolaze
tuzan okvir stvaraju
ja jos mislim na tebe

I sta sad, kad ne mogu bez tebe
nacini negdje sad
kad nema nikog ko bi sad
mogao da me utjesi

Sanjam noci bez tebe
ali jos ne vjerujem
da te nema, da te nema
kraj mene

Ne, ja vise nisam siguran
gdje trazit' ljubav i naci mir
tako ranjen, izgubljen
stalno negdje putujem
u daljine trazim te

Jer ja, ne mogu vise bez tebe
naci mir
ne, kad nemam nikog ko bi sad
mogao da me utjesi

Ja sanjam noci bez tebe
ali jos ne vjerujem
da te nema, da te nema
kraj mene

Ja sanjam noci bez tebe
ali jos ne vjerujem
da te nema, da te nema
kraj mene, kraj mene

[Boginja]

Dušo moja

Dušo moja, i kada krenem
Tako bih rado da se vratim.
Ti ne znaš da je pola mene
Ostalo s tobom da te prati,

Ostalo s tobom da te ljubi
Dok budeš sama i bude zima,
Jer ja sam onaj koji gubi
I prije nego što ima.

Dušo moja, ja ne znam više
Koliko dugo mrtav stojim
Dok slušam kako liju kiše
Pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
I bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi.
Ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
Stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
I zato neću da te budim.




Dušo moja, ko kaplja vode
I ti se topiš na mom dlanu,
Jer s tobom dođe i bez tebe ode
Stotinu dana u jednom danu.





Kad bi moj pas znao da govori



Kada bi moj pas,

kada bi pas moj znao da govori

bio bi možda, možda bi bio bolji il’ gori

bio bi netko a možda i ništa

skitač što traži blaga pristaništa

Nevjerni lovac ljubičaste magle

Pustolov kojem zvijezde su se sagle

I nepovratno ispričao znanje

o nekom više o nekom i manje



Kada bi moj pas,

kada bi pas moj znao da govori

bio bi možda, možda bi bio bolji il’ gori



Ispričao bi kako dani šute

kako su duge samotne minute

Kako su noći usamljeno zimne

Pa se guramo kroz zvona i himne

Prepričao bi moj prekrasni svjete

toje paštete i tvoje rakete

Kada bi moj pas,

kada bi pas moj znao da govori

bio bi možda, možda bi bio bolji il’ gori



Bio bi zlobnim pustinjak što traje

uz dvije note i za uzdisaje

uredno krotak, miran preko mjere

sumorni putnik bez sna i bez vjere

kada bi moj pas znao da govori

međutim srećo on ljudski ne zbori



…..

Hej i to je dobro

što ljudski ne zbori

I u mom duhu jedna

[Mara]

Ispričat cu ti jednu davnu priču
u tom ce mi pomoći moja muza
kol'ko se može kad se nekog voli
i čudna kako je poezija suza.

Niz tvoje lice sada teku rijeke
za nečim dragim što bez traga ode
a oči boje meda kriju lijepu tugu
i neku čudnu poeziju vode

Od mene samo sjecanje ti osta
i jedna rijeka za ljubavi što vapi
i nešto malo izmrvljena bola
i čudna, čudna poezija kapi.

Dlanovi neba padaju sve niže
i mrtva ljubav u osvit novog dana
a sve su, sve su jači zagrljaji kiše
i stara pjesma starih oceana

Da ja sam umro i više me nema
na mome grobu tek trubadur piše
u tvojoj kosi tuga vjetra spava
i čudna, čudna poezija kiše.

[Mara]

[saveta]

[Mara]