- 1
- 2
Da li ste od onih ljudi kojima je uvek neko drugi kriv, gde uvek nalazite opravdanje za svoje postupke? Da li verujete u izreku: svako jede ono što sam zaprži.
#1
Napisano: 13.04.09, 12:12
Sigurno je da smo izloženi mnogim okolnostima na koje ne možemo direktno da utičemo, od toga da ne možemo birati roditelje, vreme, mesto gde ćemo se roditi i kako ćemo odrasti, ali već od prvih pubertetskih impulsa, pa nadalje, šire se naše mogućnosti da kao samosvesne osobe krojimo život po svojoj meri.
Ljudi manje ili više razmišljaju o životu, ali su mahom svi razgovorljivi i vrlo umešni u iznalaženju vrlo maštovitih opravdanja zašto su tu gde jesu, zašto nisu uspešniji, šta im je sve smetalo da postanu nešto više u životu. Uglavnom je neko drugi kriv.
Mislim da su jako retki oni kojima je ovakva vrsta bolećivosti prema sebi strana.
Postoji puno osobina kojima ljudi sebe opisuju, a koje, kada se tumače kao vrline, mogu zvučati kao sjajna opravdanja.
Na primer, mnogi će za sebe reći da su skromni, pa time pravdaju to što se nisu izborili za neku višu poziciju ili priznanje. Skromni se ne bore, jer su božemoj - skromni.
Neki sebi nataknu oreol večite žrtve, pa se ne okušavaju sami, jer su mnogo dobri u duši, pa sve podređuju uspesima drugih, a na sebe i ne misle.
Opravdanja su i razne krize u zemlji i svetu, položaj zvezda, loša sreća, karmički zez, Marfi u akciji, traume iz detinjstva, "poštenje je u siromaštvu", "svi koji imaju para su ludi ili zli", "biće i meni bolje čim Ameriku strefi kataklizma"...
Moje opravdanje je da sam gadljiva. Gadljiva na uvlačenje, laktašenje, trgovanje, mešetarenje... Ne umem da sam snishodljiva kad treba, nemam apsolutno nikakakav zort od autoriteta, pa kolutam očima i kažem šta mislim, i kad treba, a pogotovo kad ne treba. A ko zna gde bi mi bio kraj...
#2
Napisano: 13.04.09, 17:58
Mozda je interesantno ustrojstvo svih takmicenja u kojima ucestvuju desetine hiljada ljudi, a uspeva samo njih nekoliko.
Zamislite tu fabriku nezadovoljstva:posle olimpijade--toliko ocajnika, neuspesnih, promasenih. Da te bog sacuva.
Da karikiram :U jednom selu pored aerodroma u prodavnici namestaja radi jedan neveseli tip, koji mi je na pitanje
sta mu se desilo odgovorio da je on pre nekoliko godina hteo da bude pilot i da mu to nije uspelo.(zapanjio sam se, a
bilo mi je i smesno-zalosno)
Da dodam jedan sarkazamcuvenog fzicara(neka to bude Volfgang Pauli)koji se obratio mladom coveku:
"Ah, tako mlad-a vec neuspesan!"
Da rezimiram recima Korana kojima pocinje Dervis i smrt (Mese Selimovica):"... Da je covek uvek na gubitku!"
Treba znati i gubiti!!!
P. S. Ova tema nema kraja.(ko se seca drugog coveka na Mesecu?)
#3
Napisano: 14.04.09, 09:31
Ovu poruku je izmenio Plava Ptica: 14.04.09, 09:32
To je pre svega moj stav, moj izbor iza koga čvrsto stojim. Sve što sam u životu uradila sam sam izabrala, uspesi i neuspesi su moji.
Nikada nisam tražila krivce u drugima, već svoje greške preispitivala.
Kao gubitnik se nikada nisam osećala. Borba i i moj trud na putu koji sam sama izabrala dali su globalno rezultate. Nekada igrač na duge staze, nekada brza u rešavanju...
Zadovoljna sam sobom i spremna na nove uzazove u svakom smislu.
#4
Napisano: 15.04.09, 15:29
Treba biti čvrst u svakom segmentu života, zadržati svoja ubeđenja, stavove, zaključke, ali možda ne po svaku cenu. Fleksibilnost bez štete je čini mi se bolje od kompromisa radi kompromisa. Treba uvažavati i tuđa pored svojih viđenja tek onda može biti uspeha u poslu, braku, druženju...
život me je nekako naučio da ne treba izričito skretati druge (iako po nekad volim to da pokušam, radi lične satisfakcije hehe) sa svog puta i zaključaka. Lepše je kada sami dođu do pravog rešenja, a ti budeš negde tu, prekrstiš ruke na grudima i kažeš uz obavezno potvrdno klimanje glave-znala sam-ili "jesam ti rekla" ili jednostavno prećutiš
Ah, da udaljila sam se od teme (možda)!
"Nisam grubijan ali imam stav, moj stav je pozitivan, dobar i prav" Reče Narcis koji ipak čuči u svakome od nas
što sama sebe obmotava.
Lebdeću u mestu,
a stizaću i nestajaću
u vremenu...
#5
Napisano: 15.04.09, 17:08
Lično nisam sklona uticaju na druge ljude u smislu savetodavca i sudije, nametljivo po svaku cenu.
Ipak čini m se da nekada gubim strpljenje sama sa sobom. Kako? U situacijama kada se suočim sa osobinama ljudi koji su neodgovorni, nonšaltani, lenji... Kako ja moram toliko da radim i brinem i bla bla, a vidi njih... To je nešto što pokušavam da isparavim istinski kod sebe i prihvatim ljude takve kakvi jesu. Nije ovo ništa strašno, ali ja ga osećam kao nešto na čemu bih trebala da poradim. Ne znam otkud se ovog setih, ali eto čim mi je to palo na pamet... znači da je bitno.
#6
Napisano: 16.04.09, 16:48
I ne odustaj na prvu loptu!
P. S. U Opovo dolazi Gordana Ćirjanić da promoviše svoje knjige, tj. nagrađenu knjigu "Poljubac" za koju je dobila književnu nagradu "Žensko pero" I ja idem na promociju!
100 puta sam rekla sebi -na ovom svetu ništa nije slučajno!!! A ako malo poguram, to slučajno se raširi kao majčin zagrljaj!!!
Pozdrav Plavoj Ptici (nisi ti slučajno izabrala ovo ime za forum!!!)
što sama sebe obmotava.
Lebdeću u mestu,
a stizaću i nestajaću
u vremenu...
#7
Napisano: 16.04.09, 21:41
#8
Napisano: 18.04.09, 00:53
Plava Ptica, on 22:41, 16. April 2009, said:
Bravo za temu i diskusiju tebe i Shinena. Ceo zivot bio samo svoj i radio sam i rekao ama bas sve sto sam pomislio i pozeleo! Podnosio sve lepo i ruzno sto takvo ponasanje daje, sto puta padao i ustajao, propusto sanse i stvaro sebi nove, mrzeo, voleo, patio... TO JE ZIVOT I IZBOR SLOBODNOG COVEKA. Jednom recju: LET!
#9
Napisano: 18.04.09, 19:56
Plava Ptica, on 21:41, 16. April 2009, said:
Rezerviši mi prvu knjigu!
što sama sebe obmotava.
Lebdeću u mestu,
a stizaću i nestajaću
u vremenu...
#10
Napisano: 18.04.09, 20:06
E onda sam jednom rešio da vidim kako je kada se ne plašiš i kada si hrabar. Kako je kada ne tražiš izgovore nego rešenja. Od toga trenutka sam svoj gazda i čovek ispunjen sobom i svojima najbližima. I dalje nisam posebno vredan i imam strah od poraza ali sada to mogu da kažem i automatski lakše savladavam sve svoje strahove.
Živite kao da vam je poslednje ali nemojte usput da zaboravite da iza vas mora nešto i da ostane.
čovek je željan tek ako želi.
I ako sebe celog damo,
tek tada i možemo biti celi.
Saznaćemo tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.
#11
Napisano: 18.04.09, 20:07
Steta sto ljudi namaju prilike da procitaju tvoje knjige i vide tvoje slike, drug...
Tek onda bi videli velicinu coveka u tebi...
#12
Napisano: 18.04.09, 20:21
što sama sebe obmotava.
Lebdeću u mestu,
a stizaću i nestajaću
u vremenu...
#13
Napisano: 18.04.09, 20:27
Bole je moj DRUG!!!
#14
Napisano: 18.04.09, 20:35
što sama sebe obmotava.
Lebdeću u mestu,
a stizaću i nestajaću
u vremenu...
#15
Napisano: 18.04.09, 20:45
Dušan, on 21:06, 18. April 2009, said:
E onda sam jednom rešio da vidim kako je kada se ne plašiš i kada si hrabar. Kako je kada ne tražiš izgovore nego rešenja. Od toga trenutka sam svoj gazda i čovek ispunjen sobom i svojima najbližima. I dalje nisam posebno vredan i imam strah od poraza ali sada to mogu da kažem i automatski lakše savladavam sve svoje strahove.
Živite kao da vam je poslednje ali nemojte usput da zaboravite da iza vas mora nešto i da ostane.
Bravo DUSANE! Na pravom si putu, a vec si pokazao da si veliki covek!
#16
Napisano: 18.04.09, 21:02
shinen, on 21:35, 18. April 2009, said:
Не, морао је на тренутак да препусти комп другом. Вратиће се он брзо...
#17
Napisano: 18.04.09, 21:25
#18
Napisano: 18.04.09, 21:30
Branko Lori, on 21:45, 18. April 2009, said:
Ja sam svoju pobedu izvojevao ovim sam samo hteo da podržim druge da pobede sebe i svoje strahove. Kada to učine niko im ne može ništa.
shinen, on 21:35, 18. April 2009, said:
Ne ljutim se bio sam odsutan. Morao sam da se sklonim sa kompa da bi ćerka malo švrljala.
čovek je željan tek ako želi.
I ako sebe celog damo,
tek tada i možemo biti celi.
Saznaćemo tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.
#19
Napisano: 19.04.09, 23:39
U principu, retko to radim, ali ima stvari za koje zaista ne mogu da krivim sebe!
#20
Napisano: 20.04.09, 00:02
U zivotu sam uvek isao tezim putem nego sto sam morao jer sa zeleo da sacuvam svoju samostalnost.
Prvo drustvo, devojke, faks, posao, brak uvek je bilo ono sto sam zeleo a ne ono sto su drugi ocekivali od mene.
Cesto sam dolazio u situacije da zbog mojih postupaka dovodim i druge u neizvesnosti. Tako je i sada. Radim posao koji trazi istovremeno i istrajnost i kompromise. Okruzen si blatom a pokusavas da ostanes neuprljan, tesko ali uspeva.
Mnogima se ne svidja ali sam zadovoljan dok svoje lice svakog jutra bez gadjenja mogu da pogledam u ogledalo
- 1
- 2






