U četvrtom stoljeću osnovao ga je grčki svećenik Blaženi Barnabas, donoseći sa sobom čudesnu ikonu Djevice Marije, koju je navodno naslikao sv. Luka. Alexios III. godine 1340. ponovno je izgradio i proširio svetište, a u glavnoj crkvi postoje freske koje prikazuju njegovu krunidbu. Tijekom stoljeća dopremljeno je još blaga, a naslikane su i nove freske. Svetište je nastavilo biti jedan od najvažnijih centara bizantinske Crkve.
Nakon Prvog svjetskog rata i grčko-turskog konflikta koji je potom uslijedio, Grci su protjerani iz Turske, a pravoslavni svećenici skrili što su više mogli prije odlaska, uključujući spomenutu ikonu. Godine 1931. turska je vlada dopustila da je uzmu i odnesu natrag u Grčku. Napušten samostan i njegove veličanstvene freske počeli su propadati u zaborav, sve dok 1990-ih nisu počeli pravi restauratorski radovi. Četrdesetominutni uspon planinom dovest će vas do stuba samostana koji predstavlja kompleks dormitorija, dvorišta, hodnika i kapela oko glavne crkve.
