[Antonio]

Pleme Kololo koje je početkom 19. stoljeća živjelo na ovom području, opisalo je divovske stupove vodene prašine koja izbija iz veličanstvenih Viktorijinih slapova kao, , Mosi-oa-Tunya", „Dim koji grmi" ili „Najveća zavjesa padajuće vode". Slapove je moguće vidjeti s udaljenosti veće od 64 km, dok se obrušavaju vertikalno 100 m u duboki klanac. Na vrhuncu kišnog razdoblja preko 546 milijuna m2 vode eksplodira kroz gotovo dva kilometra široku bazaltnu pukotinu svake minute, pretvarajući tako mirnu i spokojnu rijeku Zambezi u uzburkanu i bučnu bujicu.

Dr. David Livingstone, prvi Europljanin koji je ugledao Viktorijine slapove, nadjenuo je ime ovom prirodnom fenomenu u čast svoje kraljice. Nasuprot njima nalazi se dvostruki oštri zid bazalta otprilike iste visine, natkriven tropskom prašumom koja je natopljena sumaglicom. Uz rub postoji staza s koje se nudi jedinstven pogled hrabrom posjetitelju koji se ne boji namočiti do kože pod divovskim oblakom vodene prašine nalik dimu.
Još jedna dobra lokacija s koje je moguće vidjeti Istočni vodopad (Eastern Cataract), Glavni slap (Main Falls) i Vreli Lonac (Boiling Pot), gdje rijeka skreće nastavljajući nadolje prema klancu Batoka, nalazi se s druge strane mosta Knife-Edge (Oštrica noža). Most Viktorijinih slapova, čiju je gradnju naručio Cecil Rhodes 1900. godine, kao i Lookout Tree (Panoramske stablo), također nude panoramski pogled na Glavni slap i klanac, omogućavajući vam da uvidite raspon tutnjajućih veličanstvenih slapova. Kombinacija morskozelene rijeke u podnožju, blještavocrnog naličja stijena i bujnog, smaragdnozelenog lišća pogled čine upravo nevjerojatnim.

Kako biste u potpunosti mogli doživjeti nevjerojatnu veličinu slapova i začudnu moć vode koja se probija dubokim klancima u duljini od 8 km, morate je vidjeti iz zraka ili, usudite li se, iz splavi za spuštanje brzacima. Piloti nadlijeću gornji dio Zambezija i spuštaju se u klanac, omogućavajući vam uzbudljivo i nezaboravno iskustvo.