Sikstinska kapela
Svod Sikstinske kapele
Michelangelov Svod Sikstinske kapele
Stvaranje čovjeka (prije restauracije)
Stvaranje čovjeka (restaurirano)Julije II., uvijek željan novih pothvata, naručio je 1508. od mladog Michelangela da oslika svod Sikstinske kapele. Taj golem rad ostvaren na podlozi izvorno obojenoj u plavo sa zlatnim zvjezdama započet je u svibnju 1508., a dovršen na Dan mrtvih 1512., dvadeset i tri godine prije nego je počeo slikati Posljednji sud.
Objektivne poteškoće uslijed prostranosti (površini od gotovo 800 m²) i ogoljenosti svodne površine Michelangelo je briljantno svladao izumom koji otkriva svu složenost njegovog genija. On je iznad zbiljskih arhitektonskih elemenata postavio oslikanu arhitektonsku strukturu koja je, zapanjujućčim trodimenzionalnim efektima, smjestio različite figurativne teme.
Rad na oslikavanju svoda otkriva da je pored slikarstva i kiparstva Michelangelo bio i revolucionarni arhitekt. Proroci, sibile i svi drugi likovi predstavljaju ostvarenja velikog umjetnika koji je znao na izvanredan način spojiti slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu, iskoristivši posebno poimanje svoda za dinamično uklapanje impozantnih likova u prizore.
U složenu kompoziciju uklopio je niz od devet četvorina s Pričama o postanku koje se nižu kronološkim rdom, od glavnog oltara prema zidu glavnog ulaza. Devet različitih četvorina prikazuju ove motive:
Razdvajanje svjetla od tame.
Stvaranje Sunca i Mjeseca.
Stvaranje stabala i biljaka.
Stvaranje čovjeka – ova slika je središnji prizor ciklusa i položajem i sa slikarskog stajališta. Dovoljna bi bila samo ta freska da učini ovog autora besmrtnim. Umjetnik izražava uzvišen čin stvaranje jednostavnim dodirom vrškova prstiju kroz koje kao da prolazi pravi i istinski naboj životne snage od Stvoritelja Adamu.
Stvaranje Eve.
Istočni grijeh – prizor podijeljen na dva dijela stablom oko kojega se omata zmija s poprsjem žene, koja okrenuta ulijevo poziva Adama i Evu da ubreu zabranjeno voće. Zdesna je prikazana, u uzročno-posljedničnom odnosu, drama izgona iz Raja.
Noina žrtva – Prizor kojim se slavi zahvalnost nakon katastrofe kronološki je trebala stajati iza slijedeće četvorine.
Opći potop je koralna slika pretrpana likovima i događajima.
Noino pijanstvo – freska koja notom gorkog pesimizma o bijedi ljudske naravi zaključuje snažan ciklus na svodu.
Proroci i Sibile u trokutnim prostorima gdje se svod zakrivljuje najveći su likovi tog monumentalnog djela. Svi su u sjedećem položaju okruženi anđelima i anđelčićima. Prikazani su: Jona, Libijska sibila, Daniel, Kumanska sibila, Izaija, Delfijska sibila, Zaharije, Joel, Eritrejska sibila, Ezekiel, Perzijska sibila i Jeremija.
Središnje četvorine svoda međusobno su odijeljene poznatim michelangelovskim golim likovima. U lunetama iznad prozora i trokutastim pandantivima prikazani su Kristovi preci, a u četrima kutnim pandantivima naslikani su starozavjetni prizori, neobično dramatični, vezani uz spasenje Izraelskog naroda.
Sa strana glavnog oltara slijeva vidimo Amanovo kažnjavanje, zdesna Brončanu zmiju, a na suprotnom zidu David i Golijat slijeva a Judita i Holoferno zdesna.
[
