Švedska - Stokholm u tri dana

Iako sam bio u Stokholmu svega tri dana, moram da priznam da sam poprilično oduševljen samim gradom. Prvo što me je oduševilo jeste to da se na internetu moglo naći dosta informacija o samom gradu, zatim o kultunim događajima (muzeji i sl.), noćnom životu i brojnim drugim stvarima, i to sve u vidu brošura koje se slobodno mogu skinuti sa neta. Takođe sam našao i jasno definisane mape grada pomoću koji se možete (a i ja sam) veoma lako snaći u gradu. Povučen pređašnjim iskustvom sa putovanjem u Istanbul, kada jednostavno nisam nao šta treba da se vidi u tom gradu, sada sam odlučio da se malo više informišem prije odlaska u Stokholm, pogotovo što sam imao tako malo vremena koje sam morao da iskoristim na najbolji mogući način.
     
Druga stvar koja me je oduševila jeste to da je sav gore opisani trud bio nepotreban jer, kada sam tamo stigao, primjetio da na svakom ćošku, počevši od aerodroma pa do željezničke, autobuuske stanice i hostela gdje sam bio smješten, možete besplatno dobiti i kartu grada i iste te brošure.
Treća stvar koja me je oduševila jeste činjenica da svi perfektno govore engleski tako da bilo gdje da uđete nećete imati problema sa komunikacijom (naravno pod uslovom da i sami naglabate engleski).
Četvrta stvar koja me oduševila jeste veličina samog grada. Grad koji je smješten na nekih 20-ak ostrva nije preveliki. U samom grad bez okoline živi oko 800.000 duša dok sa okolinom ima 3 miliona, tako da se u okolini Stokholm nalazi veliki broj manjih naselja-gradića.
 
   
I ono što me je najviše oduševilo jeste što je dan tamo trajao nekih 19 do 20 sati, tako da je noć padala oko ponoći a svićalo je oko 3-4 sata izjutra. Kažu da, kada je obdanica najduža, taj dan tamo ne pada mrak. Ali zato su im zime i više nego mračne. Prosječni dan zimi traje 3-4 sata. Tako da, ako planirate da posjećujete Stokholm i Švedsku uopšte, to radite ljeti.

     
U Stokholmu ima nekih 40-ak muzeja tako da ima šta da se obiđe. Inače, Šveđani sledeće godine slave 200 godina ne-ratovanja, tako da su imali kada da se izgrade. Od gore pomenutih muzeja obišao sam samo dva (i to trčeći), i to u Nobelov muzej Kraljevsku palatu i riznicu. Jedna od slika je iz Nobelovog muzeja (koju sam uzeo vješto se praveći slijep za velike natpise da je slikanje strogo zabranjeno) dok u Kraljevskoj palati ovo malo lukavstvo ipak nije moglo da prođe.
     
Što se tiče Šveđanki, možda svaka peta nije plavuša a među Šveđanima taj odnos je oko pola-pola.

Jedina stvar koja mi se nije dopala (i to baš) jesu, naravno, cijene. Ne bih trošio previše riječi o ovoj temi ali su papreno skupi (a to mišljenje su dijelili i stranci sa kojima sam bio u hostelu).

PUT
Cijena povratne karte na relaciji Beograd-Stokholm od 300 eura se može smatrati skoro malom. Razgledajući po netu neke druge varijante iskreno nisam našao ništa jeftinije od JAT-a.

SMJEŠTAJ
Kako nisam imao baš preveliki budžet za ovaj put, to sam bio primoran da tražim neki jeftiniji smještaj. Naravno, prvo na šta sam se bacio su hosteli. Sajtova za pretragu i rezervaciju hostela na netu ima i više nego dovoljno. Dovoljno je da samo ukucate "hostel" na Google i izbaciće vam sasvim dovoljan broj linkova. Cijena kreveta se kreće od nekih 20-ak eura (u spavaonama sa 10-ak i više kreveta) pa do 60-ak eura za dvokrevetne sobe. Za svačiji ukus ima po nešto. U svakom slučaju, ko ne nosi svoju posteljinu dobija je besplatno al' da časti domaćina sa nekih 5 eura. Prednost ovih sajtova za pretragu hostela je to što se pored tačne lokacije (i prikaza na mapi) daje i informacija koja soba je slobodna u kojem periodu tj. hosteli se mogu pretraživati prema slobodnim krevetima za zadati termin. Moram da naglasim činjenicu da, ukoliko nisam rezervisao krevet 15-ak dana ranije, ne bih mogao da ga nađem neposredno prije puta.