Radim u inostranoj velikoj korporaciji kao poslovodja spec. prodavnice tekstila (visok cenovni rang i kvalitet).
U istoj firmi sam pocela da radim kao trgovac na drugom mestu ( sa visom ecc. skolom) i nakon par meseci unapredjena u poslovodju.
Ovim zelim da kazem da je mali korak do uspeha (isto tako i do neuspeha) samo se treba naci na pravom mestu u pravo vreme, krenuti od slabije placenih poslova, biti vredan i odraditi posao savesno i najbolje sto umes jer..uvek to neko primeti kad tad.
15 godina sam cekala pravi posao i docekala ga. Nikad ne treba gubiti nadu niti sesti u cosak i kukati nad svojom sudbinom. Ne treba ni podceniti sebe i prihvatiti bilo sta ali svaki posao je uvod u nesto bolje i svaka zelja je korak do ostvarenja. Samo budite uporni i verujte u sebe i svoje potencijale, niste ni svesni koliko ih imate i koliko mozete.
Da li volim svoj posao?
- Da, obozavam ga. Ispunjava me u potpunosti jer preplice mi se ekonomija, trgovina, administracija, moda, gomila ljudi... sve ono sto volim i bez cega ne mogu da normalno funkcionisem.
Poruka dragim forumasima: VERUJTE U SEBE DA BI I DRUGI VEROVALI U VAS., STO VISE BUDETE VEROVALI TO STE BLIZE CILJU.