CITAT (Ole Gunnar @ 16:01, 4. October 2008)

Najbitnije je da deca nauce da citaju i pisu pre polaska u skolu, a eventualno i neke osnovne stvari iz matematike...
Mislim da to uopšte nije bitno. Ovo govorim iz iskustva majke dve velike devojčice. Deca su različita...
Moja starija devojčica je pred polazak u školu bila fina, nežna, znala je mnogo priča i pesmica, kao i slova, ali tu nije bilo ni Č od čitanja i pisanja. Znala je da broji, ali za cifre je bila totalno nezainteresovana. Jednostavno joj nisam nametala da uči ništa za šta sama nije bila zainteresovana.
Mlađa je u to vreme imala 4 godine. Toliko je želela da se takmiči sa starijom sestrom, da nije mogla da podnese da starija ide u školu, a ona ne i maltretirala nas je sve u kući da je učimo, čitanje, pisanje, matematiku...
Po završetku prvog razreda, starija je savladala sve što je bilo potrebno da bi imala sve petice - dakle sazrela je u pravo vreme i zainteresovala se normalno za školu. Mlađa je imala 5 godina i znala isto toliko. Kada je ona krenula u školu (sa 7) nije bilo dosadno njoj, kako bi neko pomislio, bilo je dosadno učiteljici, jer nije više znala šta dodatno da joj da da radi. Nisam je upisala ranije u školu, jer nisam htela da joj uskratim još jednu godinu bezbrižnosti.
Bitnije je da dete psihički i emocionalno bude pripremljeno, kao i da bude pravilno motivisano za pohađanje škole i učenje - sve što je potrebno naučiće u školi.
Umetnost življenja sastoji se u večitom pretvaranju ružnog u lepo.