Kipar - moje iskustvo

Moj razlog posjete Kipru je bio "naučnog" karaktera tj. u periodu od 01. do 04. maja u gradu Limasolu se održavao Balkanski kongres stomatologa, tako da sam bio dosta ograničen sa vremenom koje sam mogao da posvetim turističkom razgledanju samog Kipra. Međutim, i pored toga mislim da sam vidio dobar dio onoga šta Kipar može da mi ponudi i na osnovu kojeg i pišem ovaj tekst.

PUT
Organizacija same ture bila je u rukama Kon Tiki turističke agencije (o kojoj ću nešto malo kasnije) i sastojao se od vezanog leta iz Podgorice do Larnake, preko Beograda. Iz Larnake smo busom došli do Limasola, koji je udaljen od Laranake nekih 60-ak kilometara (ili vam 40-ak minuta vožnje busom).

SMJEŠTAJ
Bili smo smještenu hotelu sa 2 zvjezdice (hotel "Pefkos") i moram priznati da je hotel bio stvarno OK. Sobe su bile uredne, čiste, redovno se mijenjala posteljina. Hotel je imao i svoj bazen tako da smo uživali i u njemu. Osoblje hotela je i više nego ljubazno bilo. Jednom prilikom su nam dozvolili da napravimo i mini žurku u restoranu hotela (čak su nam dali da služimo i internetom za skidanje muzike). U sklopu aranžmana smo imali samo doručak ali smo mogli da se hranimo u hotelu i van toga. Hrana je bila dobra, porcije pozamašne a cijene niske (za Kipar). Sve u svemu ocjena za hotel je 4. Nisam dao 5-cu iz čistog razloga što je hotel dosta udaljen od turističke zone grada, gdje se odvija najveći dio noćnog života.

ŠTA TREBA OBIĆI
Kao što sam i gore napomenuo, moja ograničenost sa vremenom me je omela da obiđem sve ono što sam čuo da je vrijedno gledanja na Kipru. Takođe, vidjevši ono šta sam obišao mišljenja sam da nisam mnogo propustio.
Pafos - grad na krajnjem zapadu zemlje. Grad kao grad nema ničim specijalnim da se diči osim tzv. Dionisove kuće tj. kuće nepoznatog vlasnika koja je bila uglavnom posvećena bogu Dionisu. Osim stvarno lijepo očuvanih mozaika (slika 3) nije bilo ničeg drugog vrijednog pomena. Na putu ka Pafosu svratili smo do mjesta rođenja boginje Afrodite, koja se na tom mjestu, prema mitologiji, uzdigla iz morskih talasa (slika2). Naravno, kao i uvijek, na ovakvim mjestima postoji i legenda koja kaže da onaj ko prepliva oko te stijene 3 puta i to u noći mladog mjeseca, zauvijek će ostati mlad. Gore navedeni nedostatak vremena me je spriječio da provjerim tačnost te tvrdnje (ali kako nisam primjetio da su svi Kiprani mladoliki, to iskreno sumnjam u nejnu tačnost). Pored mjesta rođenja Afrodite stali smo do još jednog nalazišta. Ovdje je u pitanju staro grčko kupatilo i ruku na srce nisam do sada vidio tako očuvane mozaike (slika 1).
Nikozija - glavni grad Kipra (barem grčkog dijela dok za turski nisam siguran) nema ama baš ničim da se pohvali (što potvrđuje i činjenica da u čitavom gradu, koji broji oko 400.000 duša, postoji samo 3 hotela) osim nekoliko stvari, i to: jedina podijeljena ulica na svijetu (jer je zapravo i Nikozija jedini podijeljeni grad na svijetu), muzej posvećen njihovom prvom pretsjedniku Makarijusu (slika 5) i kamen-spomen ploča posvećena posjeti druga Tita (slika 6) tada tek nesvrstanoj zemlji, Kipru. Da obiđem sve to, bez žurbe, trebalo mi je 2 sata.
Limasol - grad u kojem sam i bio smješten pravi je turistički grad i osim velikog broja svjetski poznatih hotela i same veličine nije se razlikovao od bilo kog drugog primorskog grada. Ovaj grad je smišljen za one ko hoće na ljetovanju da se više provodi noću nego danju. Naravno pod uslovom da imaju duboki džep. Ovdje ne bi trebalo propustiti taverne tj. restorane u kojima se uživo svira buzuki.

MANE KIPRA
Sam Kipar ima po meni tri mane.
1. Skup je. Da budem tačniji preskup je. Reda veličine, obrok koji sam ja plaćao za sebe u hotelu u iznosu od 10-ak eura se smatrao jeftinim. Cijena kafe se krećala od 3 do 4 eura. Start taksija (bez kojeg se nije moglo nigdje iz mog hotela) je bio 4 eura. Ne bih spominjao koliko bi me ispao neki šoping u Nikoziji da sam ga i sproveo.
2. Voze lijevom stranom ulice. Možda zvuči naivno ali, vjerujte mi, imao sam nekoliko puta izginuti zbog toga što se izgubim kada prelazim ulicu. Da ne spominjem kako sam skakao na mjesto suvozača kada sam se vozio taksijem kada vozač skrene u neku ulicu.
3. Za pare koje sam ostavio tamo kao i za sam aranžman ne sumnjam da bih mogao mnogo bolje prošao da sam pošao bilo gdje drugo. Ovome je pogotovo doprenijela i očajna organizacija od strane Kon Tikija.

KON TIKI
Lično sam, do ovoga puta, živio u beđenju da je Kon Tiki turistička organizacija u čiju se sposobnost i kvalitet usluge nije smjelo pitati. Na moju veliku žalost ne samo da više ne živim u takvoj jednoj zabludi već sam se zarekao nikada više sa njima. Očajan izbor hotela (ne po kvalitetu već po lokaciji u odnosu na hotel gdje se održavao kongres), cijena aranžmana kao i avio prevoza od Podgorice do Beograda, cijene organizovanih izleta na Kipru i krajnje smiješna situacija da se niko od njih nije sjetio da javi JATu da ima 10 putnika (uključujući i mene) sa vezanim letom iz Larnake za Podgoricu, zbog koje smo mogli da prenoćimo na aerodromu i zbog koje su nam stvari došle 24 sata poslije nas, me je natjerala da iz korijena promijenim svoje mišljenje o njima. Srećom, spomenuta situacija je izbjegnuta oštroumnošću jednog od kolega (koji je imao slična iskustva sa njima) koji se sjetio da sam obavijesti JAT o našem spojenom letu.

Sve u svemu, moja preporuka za Kipar je: Idite tamo samo ako morate!!!

Pozdrav Doco,

za Kipar nisam znao da je takav, na reklamama je potpuno drugačiji.
Ima mnooogo mesta koje bih posetio pre Kipra, a tvoj izveštaj ga je spustio još više na listi želja...

A za Kon Tiki svi znaju da je samo izvikano ime i ništa više.
Samo snobovi i naivni putuju Kon Tikijem.