Forum » Stevan Sremac

Originalna verzija: Stevan Sremac

Forum » Kultura, umetnost, muzika, film, TV » Književnost

Lidija Vuksanović

15:59, 7. August 2008

Kliknite za otvaranje attachment-a Stevan Sremac (1855.-1908.) jedan je od najznačajnijih srpskih pisaca.

Nakon studija jezika i istorije na Beogradskom umniverzitetu radio je kao srednoškolski profesor u Pirotu, Nišu i Beogradu.

Sboj književni rad započeo je u tridese i tećoj godini života, kada je počeo da objavljuje prozne hronike o ličnostima i događajima iz srpske prošlosti, koje će se pojaviti kao knjiga 1903. godine pod naslovom: "Iz knjiga starostavnih".

Prvu realističku pripovetku objavio je 1893. godine pod naslovom: "Božićna pečenica".
Ostala dela su mu: "Ivkova slava", "Vukadin", Limunacija na selu", "Pop Ćira i pop Spira", "Zona Zamfirova", kao i nedovršeno delo: "Katil".
Kliknite za otvaranje attachment-a Kliknite za otvaranje attachment-a
Kliknite za otvaranje attachment-a Kliknite za otvaranje attachment-a

Zbog svog uspešnog književnog stvaralaštva izabran je za člana Srpske kraljevske akademije. Ubrzo umire od infekcije.

Ondašnja javnost je ispratila Stevana Sremca uz dužne počasti, kao jednog od najostvarenijih srpskih pripovedača realističkog smera.

* Mirjana *

21:44, 11. August 2008

CITAT

Stevan Sremac, prozni pisac i jedan od najistaknutijih predstavnika srpskog realizma, rođen je 1855. godine u Senti, u Bačkoj, u zanatlijskoj porodici. Roditelje je izgubio rano, majku u trećoj, a oca u sedamnaestoj godini. Sremac je u Senti završio osnovnu školu i u trinaestoj godini prešao u Beograd, kod svog ujaka Jovana Đorđevića. Opredeljuje se za studije istorije na Velikoj školi u Beogradu. Svoj radni vek proveo je kao profesor u gimnazijama u Nišu, Pirotu i od 1890. godine u Beogradu. Za sve ovo vreme predavao je: krasnopis, crtanje, računicu, nemački, moral, literarne oblike, srpsku gramatiku, srpsku istoriju i opštu istoriju i geografiju.

Iako je bio "samo" gimnazijski profesor, Sremac je bio primljen u Srpsku akademiju nauka, a kolika je to bila čast vidi se po tome što je Akademija odbila da primi dva vladara: kralja Milana i kralja Nikolu.

Učestvovao je u srpsko-turskim ratovima 1877. godine kao dobrovoljac. Umro je 1906. godine u Sokobanji.

Počeo je da piše relativno kasno, u trideset trećoj godini (1888.) u srpskim novinama iz Bosne koje su se zvale "Bosanska vila". To je poetizovana srpska istorija, hronike o ličnostima i događajima iz srpske prošlosti, koje će se pojaviti kao knjiga 1903. godine pod naslovom "IZ KNIGA STAROSTAVNIH". Taj deo njegovog stvaralaštva je danas gotovo zaboravljen ("Veliki župan Časlav", "Vladimir Dukljanin", "Vojislav Travunjanin", "Veliki župan Vlastimir", "Veliki župan Mutimir", "Rastko", "Kralj Dragutin", "Smrt cara Lazara", "Za-boravljeni Obilići"... ). Bilo je to piščevo vraćanje duga profesiji istoričara i ljubavi prema nacionalnoj prošlosti.

Realističku prozu počinje da piše tek posle ponovnog dolaska u Beograd. Prvu realističku pripovetku objavio je 1893. godine pod naslovom "BOŽIĆNA PEČENICA", a potom slede IVKOVA SLAVA (1895.), VUKADIN (1903.), LIMUNACIJA NA SELU (1896.), POP ĆIRA I POP SPIRA (1898.), jedan o najboljih humorističkih romana u našoj književnosti i ZONA ZAMFIROVA (1906.) najbolje komponovano Sremčevo delo.

U Sremčevom delu sukobljavaju se dve strane njegove ličnosti: Sremac građanin i političar i Sremac pisac. Kao građanin, Sremac je na strani starog, patrijarhalnog i starovremenskog u ljudima i životu, na strani onoga što polako čili i nestaje. Njegov život u palanci je život u ambijentu koji voli, koji mu "leži". Kao političar je na strani konzervativnih ideja, na strani onih koji imaju i vladaju. Sremac pisac nadvladava Sremca političara i tada nastaju pripovetke i romani trajne umjetničke vrednosti.

Stevan Sremac je pravi realista. Obdaren sposobnostima posmatranja i zapažanja pronicanja u suštinu pojava i događanja. Sremac je uvek polazio od stvarnih činjenica i podataka, od onoga što je video, proverio i zabeležio.

PS. Tekst jeste preuzet sa drugog sajta, ali je moj, lično sam ga pisala. Dakle, kradem od sebe!

* Mirjana *

20:58, 11. November 2008

Sremac je bio beskrajno duhovit. Poznati profesor, akademik i višegodišnji predsednik SANUa, Aleksandar Belić, bio je kratkovid. Jednom je ručao u kafani nagnut nad tanjirom, seckao meso i prebirao po tanjiru, kad ga je Sremac upitao: "Šta radite?"
Kad je Belić rekao da ruča, Sremac je dodao: "Ja sam mislio da opravljate sat."
* * *
Knjižar Valožić predlagao je Sremcu da izda "Ivkovu Slavu" ali da skrati uvod, sredinu i kraj. Sremac je rekao: "Misliš da je moja priča, pas ratler, da mu se mogu potkusiti rep i uši."
* * *
Kada je završio "Pop Ćiru i pop Spiru", P. Popović je celu noć, sa njim šetao po Kalemegdanu. Pričajući o knjizi, Popović je rekao da je knjiga izvrsna, ali ima epizoda koje se ne uklapaju.
Sremac je pitao: "Nosite li žaket?"
Popović je odgovorio: "Nosim!"
"Šta će ona dva dugmeta ostrag na njemu? E, pa, tako je sa onim epizodama u mojoj knjizi."
* * *
Pisac Stevan Sremac bio je u društvu u kojem se poveo razgovor i o porezu. Neko vreme je slušao razgovor, a zatim se i on uključi: Mislim da bi od svih poreza najunosniji bio onaj na žensku ljepotu.
Kako to?
Jer bi ga svaka žena s oduševljenjem plaćala.

Ovo je lo-fi verzija sadržaja. Da bi ste videli verziju sa svim informacijama i slikama, molimo kliknite ovde.