Kliknite za otvaranje attachment-a

Branko Ćopić (1914-1984) je jedan od najpopularnijih i najplodnijih pisaca srpske književnosti XX veka. Njegovo delo je obimno i žanrovski raznoliko - pisao je pripovetke, romane, pesme, komedije, satire, filmske scenarije, priče i pesme za decu. U toku svog dugog stvaralačkog rada, koji je trajao vise od pola veka, stvorio je književno delo koje vremenski i tematski obuhvata veliko razdoblje novije istorije srpskog naroda - od perioda između dva svetska rata do osme decenije ovog veka. U prvom periodu stvaralastva Ćopić je pripovedao o ljudima svog zavičaja, o njegovom teškom životu u siromaštvu i svakojakim nepravdama. U drugom periodu u njegovom književnom izrazu došlo je do sadržajnog poistovećenja književno-estetskih i idejno-revolucionarnih ciljeva, kada je Ćopić bio ovenčan slavom najpopularnijeg partizanskog pisca, da bi u trećem periodu došlo do izražaja razočarenje u stvarnost socijalističkog društva, sto je potisnulo ideološku tendenciju i emocionalne sadržaje i lirski karakter njegove slike sveta. Pisanjem bajki o detinjstvu i ratu Ćopić je branio i samoga sebe od stvarnosti u kojoj mu je bivalo sve tesnije i tamnije, da bi njegova melanholija vremenom postajala sve izraženija i da bi 24. marta 1984. izvršio samoubistvo.
Pored pripovetki, romana, pesama ostavio je traga i u književnosti za decu.

Najpoznatija dela za decu su mu: „Priče partizanske“, „Pjesme pionirske“, „Vratolomne priče“, „Sunčana republika“, „Priče ispod zmajevih krila“, Pijetao i mačka“, „Orlovi rano lete“, „Slavno vojevanje“ i „Bitka u zlatnoj dolini“ („Pionirska trilogija“).

Volite li dela Branka Ćopića?

MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE

Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Jesi li me spazila il' nisi,
zbunjenoga seoskoga đaka,
svjetlokosog i očiju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Naišla si kao lak oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala,
modra Una u proljetnje noći
tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Brzo minu naše đakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sačuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l' da se kupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!

Branko Ćopić

PRIČA O ŠAROVU

Gdje da nađem vidovnjaka
iz prošlosti da te zovne,
moj kucove, moj Šarove,
vjerni druže iz osnovne.
Nešto slutim, svi su znaci,
ukrali te čarobnjaci.

I djetinjstva razigrana
svakog jutra, pamtim živo,
ti si mene, bistra oka,
u dvorištu sačekiv'o.
Zborio ti pogled rječit:
¨Ja sam tebi drugar vječit!¨

Kad u školu jutrom pođem
ti me pratiš komad puta,
a pred veče, sačekaš me,
srećan, repa uzdignuta.
¨Gdje si?¨ - čekam kad ćeš reći,
na svoj način, mio, pseći.

Već osnovnu završavam,
raste momčić, djedov Baja,
a ti čekaš, znan i voljen,
kao nebo zavičaja.
I još si mi vješto krio
da si davno ostario?

Na vojnu sam otišao,
rat ratov'o, zanat zao,
a kada se domu vratih,
ti me nisi dočekao.
Moj Šarove, sreće loše,
zašto mi te ukradoše?

Branko Ćopić
.

Pisao je poeziju i prozu. Objavljeni romani u periodu od 1938. do 1964.: "Pod Grmečom", "Borci i bjegunci", "Planinci", "Prolom", "Gluvi barut", "Doživljaji Nikoletine Bursaća", "Ne tuguj bronzana stražo", "Osma ofanziva". Dobitnik nagrada Akademije sedam umetnosti, Rakićeve, SANU, Dečje knjige i drugih.

Kliknite za otvaranje attachment-a
OMLADINKA MARA

Bolna leži omladinka Mara,
sa starom se majkom razgovara.
mila majko, budi me u zoru,
primakni me našemu prozoru,
da ja vidim prije bijela dana
proletersku četu partizana,
među njima i svoga dragana
proleterske čete barjaktara.
Da mu samo vidim kosu plavu
i nad kosom crvenu zastavu.
Da ja vidim, da me želja mine,
da mi lice kao nekad sine.
Slavna četo, ti ćeš sjutra proći,
moj dragane, dal ćeš natrag doći?
Ako li mi gdje u boj pane,
ne dam suzi da iz oka kane.
S ponosom će spominjati Mara:
Imala sam dragog barjaktara.
Mila majko, budi me u zoru,
primakni me našemu prozoru,
da ja vidim naše desno krilo;
mislim majko lakše bi mi bilo.

Kliknite za otvaranje attachment-a

„Pijetao i mačak“ je Topla i dirljiva priča o prijateljstvu hrabrog mačka i lakomislenog petla ispričana je na neponovljiv Ćopićev način. Predivne slike prirode i dinamična priča sa puno iznenadnih obrta.

Kliknite za otvaranje attachment-a

"Poema Ježeva kućica je vrhunac Ćopićeve magije. Nešto tako milo i čedno na našem jeziku nije napisano. Ježurka Ježić, čudljivi usamljenik s bodljama kao jamcem svoje nezavisnosti, jedno je malo šumsko božanstvo. O njegovoj logi pod kladom Ćopić je napisao zanosnu himnu. To je apoteza o kuci kao vrhunskom utočištu. Ko pročita ovu poemu, ne može sresti jeza a da se ne osmjehne Ćopićevim osmjehom. Ponekad pomišljam da je Ježurka Ježić drugo ime Branka Ćopića". (Rajko Petrov Nogo)
Kliknite za otvaranje attachment-a
"Bašta sljezove boje" je na neki način odraz Ćopićevog razočarenja.

BAKA, ON, ĐAK i SLON
oglasi ¨Kupusnog lista¨

Evo novina ¨Kupusnog lista¨,
ovde se piše istina čista,
istina crna, siva i bela.
Evo, na primer, oglasnog dela:


Nudi se direktor

Poletan, spreman dečak osnovac,
ne pije vino, ne voli novac,
šećerne stvari njegov su sektor,
zato bi rado bio direktor
negde u selu ili u gradu,
a u fabrici za čokoladu.

Jedina mana -
priznajem grešan -
mnogo sam ješan!


Poziv

Rođena kuco, vrati se kući,
neću te više nikada tući!
Moli te, kumi, tužnoga lika
Vrebalov Ika
iz Erdevika.


Traži se stražar

Stražar se traži, delija prava,
uz malog batu dok obnoć spava,
jer nešto strašno u tami šuška.
Potrebni: fenjer, sablja i puška.
Koji su hrabri nek' brzo hrle!
Adresa:
Prokop
kod čika - Krle.


Treba nam šaptač

Potreban šaptač u našoj školi
za neke šake.
Za ovo moli
profesor dobri, Popović Ruška,
pošta Beograd,
Četvrta muška.


Prodaja

U tihom kutu, Berek - sokaku,
unučić Pera prodaje baku.
Za pesme spremna, za priče glavna,
za uspavanke nema joj ravna.
Ljuti se retko, nikad ne tuče
i samo katkad za uši vuče.


Zamena

Četiri dvojke, nove - novcate,
svojina lična Kostića Rate,
menjam da znate,
za jednu trojku, osrednju, staru,
polovnu možda ili u kvaru.
Opština Ruma
seoce Vrelac,
Ratibor Kostić,
azbukostrelac.


Poklon

U broju sedam Berek - sokaka
unuka Peru poklanja baka.
Džabe ga daje, starica veli,
hitno je vrlo, baka se seli.
Putuje na jug. Po vrelom danu
pričaće priče orangutanu.
Zadaje tvrdu, pretvrdu veru,
misliti neće na svoga Peru.


Skreće se pažnja

Voćke mi krasno cvetaju, eto,
krušaka biće čitavo leto.
Đacima javljam da imam pseto.
Čuvaj se dobro, nestašna četo!
Baštovan Krum,
Šabački drum.


Kupovina

Kupujem slona od čokolade!
Ako ga neko besplatno dade.
Jasle broj osam,
Ranković Rade.


Nađeno

Loptu od krpe naš'o sam. Pozor!
Juče mi njome razbiše prozor.
Veseli strelac nek' mi se svrati,
da mu je čika u redu vrati.
Srđan Oklobdžija,
bivši tobdžija.


Izjava

U školu idem, s brigom se spremam,
lekciju ne znam, jer knjige nemam.
Na Karaburmi, kod čika - Vase,
juče mi bukvar pojelo prase.
Izjavu dajem pred svetom celim:
svaku ću dvojku s gicom da delim!

ZVEZDANI KOVAČ

Kolibe evo na kraju sela,
čarobnjak takve gradi,
čađava, mrka, sa jednim okom.
Šta li se u njoj radi?!

Čuje se zveket, lupa i tutanj,
još će da grune mina!
Da nije tamo veštac iz priče,
okiva Brku, džina?

Ne boj se, bato, slobodno priđi,
ulazi, nije varka.
Tu ćeš da nađeš kovača starog,
suseda moga, Marka.

Kasno je veče, bura se sprema,
oblaci nebom jezde,
a kovač grmi čekićem teškim,
iskiva zlatne zvezde.

Eh, sada znadem zvezdanog tvorca,
tu više nema tajne:
to stari kovač večeri svake
prosipa iskre sjajne.

Nekad je nebo tužno i crno,
noćna pustinja prava.
Znadem i zašto, to ću ti reći:
umorni kovač spava.

Ponekad samo prosine mesec
kroz oblak lika snena.
To ti je vatra kovača Marka,
tinja - zaboravljena.

Tu su i: "Magareće godine", verovatno je dosta ljudi čulo za ovu knjigu i pročitao je, a možda i gledao film.

Anegdote

Na ulicama mnogi prolaznici su se zaustavljali, glasno izgovarajuci: "Gle,
Branko Ćopić! Eno Branko! Pogledajte, ono je Branko Ćopić!" To ga je
nerviralo. Jednom čak nije mogao da se uzdrži, već jednoj sredovečnoj
ženi ljutito uzvratio: "Pa sta ako je Ćopić, nije medjed!"
* * *
U jednoj seoskoj školi dočekalo ga je puno dece zbijene u prostranoj
učionici. S puno pažnje, u potpunoj tišini, slušali su onu maštovitu
Ćopićevu priču o dečaku koji leti na zmajevim krilima. U tom jedan od
zanesenih mališana glasno reče: "Ala laže!" Učitelji oštro pogledaše i
zapretiše dečaku, a Branko nastavi da čita.
* * *
Posle svakog književnog susreta pisci su dugo bili opsednuti decom koja
su tražila autograme. Obično smo sedeli jedan do drugog, a pored nas su
u redu prolazili đaci i prinosili nam svoje knjige, sveske i papiriće. Ćopić
nas je u šali upozorio: "Pazite da vam mangupi ne podnesu kakvu
mjenicu, kao što je meni podvalio neki Rale Bubnjar".