Nekada smo ih čitali, ali da se podsetimo... .

Orlova ženka i lisica
Orlova ženka i lisica sklopile prijateljstvo pa odlučile stanovati jedna kraj druge da još više učvrste prijateljski savez. Orlica uzleti na veoma visoko stablo i na njemu savije gnijezdo, a lisica se zavuče u grmlje ispod drveta i ondje okoti mlade. Jednom lisica ode u lov, a orlica koja je bila ostala bez hrane, sleti u grmlje, ugrabi njezine mlade i pogosti se zajedno sa svojim orlićima. Kada se lisica vratila i shvatila što se dogodilo, ne ražalosti se toliko zbog smrti svoje mladunčadi, koliko zbog nemoći da se osveti jer bez krila nije mogla progoniti pticu. Stoga se povuče – to slabima i nemoćnima jedino preostaje – i poče proklinjati svoju neprijateljicu. Dogodilo se, međutim, da je orlicu, ubrzo potom snašla pravedna kazna zbog toga što nije poštovala prijateljstvo. Neki su ljudi, naime, u polju žrtvovali kozu pa orlova ženka sleti i sa žrtvenika ugrabi komad mesa zajedno sa žeravicom. Još ga nije pravo ni donijela u gnijezdo, kadli navali žestok vjetar pa od tankih i starih suharaka raspali sjajan plamen, a mladi orlići napola spaljeni – bili su, naime, još goluždravi – padnu na zemlju. Lisica pritrči i naočigled orlici sve ih poždere.
Priča pokazuje da oni koji pogaze prijateljstvo, ako i izbjegnu kazni od ruke onih kojima su učinili krivo, ipak neće izbjeći osveti bogova.

Slavuj i jastreb

Sjedio slavuj na visokom hrastu i po običaju pjevao. Opazi ga jastreb pa, kako je oskudijevao u hrani, sleti i zgrabi ga. U želji da se spasi, slavuj počne moliti jastreba da ga ne pojede, govoreći kako je odviše malen da ispuni jastrebov želudac, a on, ako u hrani oskudijeva, neka hvata veće ptice. Tu mu jastreb upadne u riječ: “Zaista bih bio lud kad bih ostavio hranu koju već držim u pandžama i krenuo u potjeru za nečim čega još nema ni na vidiku.”
Basna pokazuje da tako i među ljudima nepromišljeno postupaju oni koji zbog nade u veće odbacuju ono što im je već u rukama.

kako ono, bolje vrabac u ruci, nego golub na grani. to mu dodje skracena... .

Ribar i ribica
Ribar baci mrežu i izvuče ribicu. Ribica ga stade zaklinjati da je za sada pusti jer je još malena, pa će kasnije, kada je uhvati već poodraslu, imati od nje više koristi. Na to će ribar: “Bio bih baš pravi luđak da odbacim siguran dobitak i pođem u potjeru za nesigurnom nadom.”
Basna pokazuje da je poželjniji sadašnji dobitak, pa makar bio i malen, nego očekivani, pa makar bio i velik.

i ova ima slicnu pouku kao predhodna... .

Moja omiljena...

Lav i miš

Lav je bio umoran. On leže u hlad da se odmori i zaspa. Prolazeći tuda, miš reši da pretrči preko lava. Međutim, lav se probudi i ščepa miša.
- Je li, malecki ? Zar se ti, kod tolike širine, usuđuješ da preko mojih leđa praviš put? Šta ćemo sada, govori? - viknu lav.
- Moćni lave - odgovori miš umiljato. - Mnogo sam pogrešio, priznajem. Molim te da mi oprostiš. Nikada više neću to da učinim, ovo je prvi i poslednji put. Uostalom pomisli: kakva bi to slava bila za lava da ubije miša?
Lav se nasmeja i pusti miša zdravog i čitavog.
Posle nekoliko dana, lav se nesrećno uhvati u jaku mrežu koju su postavili lovci. Nije mogao da se izvuče, pa je rikao od jada i srdžbe.
To je čuo miš. Odmah je dotrčao. Kada je ugledao svog dobrotvora u mreži, nije gubio vreme. Počeo je da grize užad i malo po malo načinio dovoljno veliki otvor kroz koji se lav izvukao i tako izbavio.
- Kakve se čudne stvari događaju na ovom svetu! - reče lav. - Ko bi ikad pomislio da i miš može da spase lava od smrti!

da, da i ove se secam... ima dosta poucnih stvari. CVRCAK I MRAV, PAS I KOST itd itd

divlje koze i kozar
Potjerao kozar koze na pašu. Opazivši da su se tamo njegove koze pomiješale s divljim kozama, kad pade večer, utjera ih sve u spilju. Sutradan pak nadođe žestoka zima pa ih nije mogao otjerati na uobičajenu pašu, nego ih ostavi u spilji. Pred svoje je koze bacao malo hrane, tek toliko da ne gladuju, a pred divlje gomilao hranu na hrpe ne bi li ih pripitomio. Kada je minula zima pa ih on sve zajedno izveo na pašu, divlje se koze dočepaju brda i pobjegnu. Kozar ih stane koriti zbog nezahvalnosti predbacujući im što ga ostavljaju iako se za njih bolje brinuo, a one mu, osvrnuvši se na nj, odgovore: “Baš se zbog toga još i više čuvamo. Ako si nama koje smo tek jučer došle k tebi, dao prednost pred svojim kozama, očito je da ćeš, ako k tebi kasnije dođu još neke druge, njih više cijeniti od nas.”
Priča pokazuje da ne treba prihvaćati prijateljstvo onih koji nama, kao novim prijateljima, daju prednost pred starima, imajući na umu da će se, kada i mi za njih postanemo stari prijatelji, sprijateljiti s drugima i njih više cijeniti.

tri bika i lav
Tri su se bika bila zajedno nastanila. Neki ih je lav stalno slijedio u želji da ih ulovi, ali ih, sve dok su bili zajedno, nije mogao uhvatiti pa stoga zaključi da će ih svladati pošto ih razdvoji. Međusobno ih zavadi i rastavi, pa tako, svakoga za sebe, lakše poubija one koje, dok su se zajedno držali, nije mogao pobijediti.
Sloga je spas onima koji u njoj žive.

lisica i lav
Kada se lisica koja još nikada nije vidjela lava, slučajno na njega namjerila i prvi ga put ugledala, tako se uplaši da je zamalo umrla od straha. Namjerivši se na njega po drugi puta, i opet se prestraši, ali ne onako kao prvi put. Kada ga je pak ugledala i treći put, ohrabri se, priđe mu i upusti se s njime u razgovor.
Basna pokazuje kako navika ublažava i strašne stvari.

lisica i drvosječa
Lisica, bježeći pred lovcima, opazi nekog drvosječu i zamoli ga da je sakrije. On joj dade savjet da uđe u njegovu kolibu i ondje se skloni. Malo zatim naiđu lovci i zapitaju drvosječu je li vidio da je tu prošla kakva lisica, a on na riječima zataji da ju je vidio, no rukom pokazivaše gdje se sakrila. Lovci se pak ne obazreše na njegovo domahivanje, nego povjerovaše onome što je rekao, a lisica, kada vidje da su oni otišli, izađe i bez riječi krene dalje. Drvosječa joj stade predbacivati da mu nijednom riječju nije zahvalila što ju je spasio, a ona odvrati: “Zahvalila bih ja tebi da su ti djela ruku i značaj jednaki riječima.”
Priča se može primijeniti na ljude koji zahtijevaju da se s njima pošteno postupa, a sami postupaju nevaljalo.

cvrčak i lisica
Na nekom visokom stablu pjevao cvrčak. Lisica, u želji da ga pojede, smisli ovako: stade nasuprot stablu te se poče diviti njegovu krasnu pjevu i pozivati ga da siđe jer želi vidjeti kolika je to životinja što tako snažno pjeva. Prozrevši njezino lukavstvo, cvrčak otrgnu list i baci ga dolje, a sam ostade sjediti na stablu pa, kada lisica pritrči, reče: “Varaš se, draga moja, ako si pomislila da ću sići. Čuvam se ja lisica od onoga dana kada sam u lisičjem izmetu vidio cvrčkova krila.”
Tuđa nesreća uči oprezu razborite ljude.

LISICA I JARAC
Upala lisica u bunar pa je morala ondje i ostati, ne znajući kako da izađe. Jarac, nagnan žeđu, dođe do toga istog bunara pa, opazivši lisicu, stade je ispitivati je li voda dobra. A ona, prikrivajući svoju nevolju, rasprede silnu pohvalu o vodi, govoreći kako je ukusna i potičući ga da i sam siđe. Žudeći jedino za vodom, jarac siđe u bunar, a kad je ugasio žeđ, poče zajedno s lisicom razmišljati o izlasku iz bunara. Lisica tada reče da je smislila kako će se oboje izbaviti: “Ako se ti prednjim nogama upreš o zid i osloniš rogovima o njega, ja ću se preko tvojih leđa uspeti gore, a onda ću i tebe izvući.” Nakon ponovnoga nagovaranja, on joj spremno učini po volji, a lisica mu skoči preko nogu i uspne mu se na leđa, pa uprijevši se o jarčeve rogove, stiže do otvora bunara i poče se udaljavati. Kada joj jarac stade prigovarati da je prekršila obećanje, osvrnu se i reče: “E, moj pametnjakoviću, da si imao toliko pameti koliko dlaka na bradi, ne bi bio sišao u bunar, a da prije ne promisliš kako ćeš iz njega izaći.”
Tako i razboriti ljudi treba da najprije razmotre kako će završiti ono što rade, a tek onda da se toga prihvate.